Tvrdnja pape Franje kako postoji “velika katolička televizijska kuća koja bez oklijevanje neprestano loše govori o Papi” koju je podijelio s isusovcima u Slovačkoj izazvala je pažnju među katoličkim medijima. Ta je pažnja posebice izražena u SAD-u budući da su mnogi u spomenutoj televizijskoj kući prepoznali EWTN – vodeći katolički medijski konglomerat u Americi.

Uredništvo katoličkog portala The Pillar iskoristilo je ovu Papinu izjavu za osvrt na stanje katoličkih medija u SAD-u koje su okarakterizirali kao navijačko, ovisno o tome kojem narativu je pojedini medij naklonjen.

U tekstu kojeg potpisuju JD Flynn, Ed. Condon i Michelle La Rosa autori su priznali kako je njihova pozicija kritičara konkurentskih medija pomalo “neuobičajena”, posebice jer su sami bili zaposlenici Catholic News Agencyja, portala koji je uz još nekoliko drugih u vlasništvu EWTN-a, ali su zaključili kako se problem ne može prešutjeti.

“Problem katoličkih medija jednak je problemu institucionalnih [crkvenih] medija”, napisali su autori ustvrdivši kako službena glasila već desetljećima “formiraju publiku” prema svjetonazoru kojem sami streme.

Bilo da se radi o televizijskom ili drugim oblicima medijskog praćenja “crkveno izvještavanje stvorilo je polarizaciju nalik onoj sekularnih medija koje želi oponašati, bilo da je riječ o Fox Newsu ili New York Times”, stoji u tekstu.

Pillar je u svojem tekstu naveo kako takav pristup vodi do komičnih ekstrema bilo da je riječ o situaciji u kojoj EWTN-ov Raymond Arroyo vodi telefonski razgovor s nadbiskupom Viganoom unatoč njegovoj “javno diskreditiranoj reputaciji” i otvorenom neprijateljstvu prema Drugom Vatikanskom koncilu ili uredničkoj politici nešto ljevijeg National Catholic Reportera koji uporno odbija prenijeti riječi Svetog Oca kada on kritizira pobačaj ili odbacuje mogućnost istospolnih brakova.

“Bombastične kontroverze su popularne i uvijek će biti. Zato su im brojni katolički mediji skloni – uvijek postoji baza donatora koji su spremni poduprijeti dovođenje stvari do ekstrema”, pišu autori s Pillara. S druge strane oni koji ne idu u tom smjeru naginju “sigurnoj, bezokusnoj, institucionalnoj predvidljivosti” za što je kao primjer naveden službeni medij Američke biskupske konferencije.

“Nijedan od tih pristupa ne nagrađuje govorenje istine. U govorenju istine nema niti novaca niti sigurnosti, a činjenice rijetko imaju ‘plemenski pripadnost’”, pišu autori koji su se posebno osvrnuli na narativni pristup izvještavanju o događajima u Crkvi.

“’Narativ’ u medijima potiče uključenost korisnika, ali ujedno i guši novinarski rad, budući da stvarnost nije nešto što se ne prilagođuje preferencijama novinara ili čitatelja. To dovodi do ulagivačkih reportaža koje graniče s eksplicitnom podrškom političkim kandidatima bilo koje stranke kao što je bilo očito u katoličkim medijima tijekom posljednjih izbora”, stoji u tekstu.

Pristranost koju stvaraju ‘narativi’ dovodi do namjernog zanemarivanja priča iz straha da se ne povrijede pokrovitelji iz vlastitog plemena ili izgubi “institucionalno dopuštenje” za pristup određenim događanjima, upozoravaju autori, navodeći kao primjer McCarrickovo izvješće iz kojeg je vidljivo da se u slučaju bivšeg kardinala mediji nisu usudili raditi svoj posao.

Kao najvažnije, Pillarovi urednici ističu kako narativni pristup stvara podjelu među vjernicima. Pa čak i kada biskupi pozivaju na jedinstvo, sama činjenica da pojedini među njima uvijek odabiru određeni medij da prenesu svoju poruku već sa sobom veže svu hipoteku pristranosti tog medija.

“Granice između ‘napada’, ‘kritike’ i ‘istrage’ lako se gube kada se svemu pristupa s mentalitetom strančarenja, a šteta koja se time čini je stvarna”, pišu autori teksta upozoravajući da nas je to dovelo do situacije u kojoj je malo nade za omogućavanjem nepristrane analize teoloških tema kao i pitanja upravljanja Crkvom.

“Iskreni sadržaj dolazi s visokom cijenom – ne privlači pokrovitelje koje zanima laskanje ili čitatelje koji traže potvrdu svojih predrasuda. Ali Crkvino poslanje – a samim time i poslanje katoličkih medija – je prije svega izricati istinu. Sve ostalo je zabava”, zaključuje se u tekstu.