U svojoj se propovijedi Sveti Otac usredotočio na tri riječi: molitva, malenost i mudrost.

U Evanđelju po Mateju slušamo kako Isus moli: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Mt 11,25). Papa je rekao da je Isusu molitva dolazila prirodno i da nije bila neobavezna. Gospodin je redovito išao na samotna mjesta kako bi molio jer mu je dijalog s Ocem bio prioritet. Isusovi su učenici tako na prirodan način otkrili važnost molitve te su jednog dana zamolili Gospodina da ih nauči moliti (usp. Lk 11,1). Ako želimo nasljedovati Isusa, počnimo tamo gdje je on počeo, odnosno od molitve – rekao je Sveti Otac.

Papa Franjo je u tom kontekstu postavio pitanje: Molimo li se mi kršćani dovoljno? Umjesto traženja izlika i pretjeranog aktivizma zbog kojeg zaboravljamo „bolji dio“ (Lk 10,42), trebali bismo se prisjetiti da bez Gospodina ništa ne možemo napraviti (usp. Iv 15,5). Papa je napomenuo kako je Padre Pio savjetovao da se molimo često, da se uvijek molimo, da se nikad ne umorimo u molitvi.

Sveti je Otac istaknuo da Isus ne moli govoreći „trebam ovo i ono“, nego „slavim te“. Ne možemo spoznati Oca osim ako se ne otvorimo hvali, osim ako ne posvetimo vrijeme kako bismo bili sami s njim, osim ako mu se ne klanjamo. U osobnom doticaju, u šutnji pred Gospodinom, možemo ući u zajedništvo s Njim – objasnio je papa Franjo.

Molitva može početi kao molba, ali sazrijeva u hvali, u klanjanju. Molitva je gesta ljubavi, biti s Bogom i prinijeti mu život svijeta. Tko će prikazivati ljude Gospodinu, tko će kucati na vrata Božjeg srca kako bi se otvorila vrata milosrđa za čovječanstvo u potrebi ako ne mi? – upitao je Papa. Iz tog nam je razloga Padre Pio ostavio molitvene skupine kojima je rekao: Molitva, ujedinjujuća snaga svih dobrih duša, jest ona koja pokreće svijet, koja obnavlja savjesti, koja izlječuje bolesne, koja posvećuje rad, koja uzdiže zdravstvenu skrb, koja daje moralnu snagu, koja širi osmijeh i Božji blagoslov na malodušne i slabe. Papa Franjo je potaknuo da čuvamo te riječi i da se pitamo: Molim li? A kad molim, znam li slaviti, znam li se klanjati, znam li Bogu prikazivati svoj život i život svih ljudi?

Prelazeći na drugu riječ „malenost“, Papa je rekao da su maleni, čija su srca ponizna, otvorena, siromašna i potrebita, oni koji osjećaju potrebu da se mole. Srce tih malenih je poput antene koja hvata Božji signal – kazao je Sveti Otac. Upućujući na „Kuću za ublaživanje boli – Casa Sollievo della Sofferenza“ u gradiću San Giovanni Rotondo, a koju je posjetio prije slavlja svete mise, papa Franjo je kazao da ju je Padre Pio nazivao hramom molitve i znanosti u kojem su svi pozvani biti zalihe ljubavi za druge.

“U bolesnima pronalazimo Isusa, a skrb onih koji vidaju rane bližnjih jest put do Isusa. Oni koji brinu za najmanje na Božjoj su strani i pobjeđuju kulturu potrošnje koja, baš suprotno, preferira moć, a siromahe smatra beskorisnima”, kazao je Papa, dodavši kako oni koji brinu za najmanje propovijedaju “proroštvo života, nasuprot prorocima smrti koji oduvijek, a osobito danas, odbacuju ljude, odbacuju djecu, starije, jer im više nisu potrebi”.

Papa se prisjetio svojeg školovanja i lekcije o Spartancima.

“Učili su nas povijest Spartanaca. Uvijek se zaprepastim kad se sjetim riječi učitelja kako su djecu s malformacijama nosili na vrh planine i bacali ih u ponor, kako ti maleni više ne bi postojali. Mi djeca bismo govorili: ‘Pa to je okrutno!’ Braćo i sestre, mi činimo isto, s još većom okrutnošću, s još više znanosti! Ono što nam ne treba, od čega nemamo koristi, uništavamo. To je kultura odbacivanja: maleni su danas neželjeni i zato je i Isus stavljen na stranu”, kazao je papa Franjo.

Treća riječ „mudrost“ dolazi iz prvog čitanja uzetog iz Knjige proroka Jeremije u kojoj stoji: „Mudri neka se ne hvale mudrošću, ni junak neka se ne hvali hrabrošću“ (Jer 9,22). Papa Franjo je objasnio da je karitativna ljubav prožeta vjerom jedino mudro i nepobjedivo oružje jer ima moć razoružati snage zla. I Padre Pio se čitavog života mudro borio protiv zla, poput Gospodina: ponizno, poslušno, s križem, prikazujući patnju iz ljubavi. Svi mi to znamo i cijenimo Padre Pija zbog toga, ali koliko ga ljudi nasljeduje u tome? – upitao je Papa. Mnogi kliknu „sviđa mi se“ na stranice velikih svetaca, no tko čini ono što oni čine? Kršćanski život nije „sviđa mi se“, nego „darujem“. Život miriši kad ga se prikazuje kao dar, a postaje bezukusan kad ga se zadrži za se – upozorio je Sveti Otac.

Padre Pio se odlučio darovati drugima naročito kao ispovjednik. U sakramentu pomirenja počinjemo živjeti mudar život, u njemu počinje iscjeljenje srcâ – istaknuo je Sveti Otac. Padre Pio nas poziva da danas pristupimo tom sakramentu. Kamo ideš? – upitao je Papa citirajući sv. Pija i nastavio – Isusu ili svojoj tuzi? Kamo se vraćaš? Njemu koji te spašava ili vlastitoj utučenosti, vlastitim žaljenjima, vlastitim grijesima? Dođi, Gospodin te čeka. Hrabro, ne postoji razlog, bez obzira koliko bio ozbiljan, koji bi te isključio iz njegova milosrđa – rekao je papa Franjo i zaključio – Molitvene skupine, bolesnici „Kuće za ublaživanje boli“ i ispovjedaonica tri su vidljiva znaka koja podsjećaju na tri dragocjena nasljeđa: molitvu, malenost i mudrost života. Molimo za milost da ih svakodnevno njegujemo.

Radio Vatikan | Bitno.net