Talijanski grad Palermo danas se oprašta od jednog od svojih najomiljenijih stanovnika. Riječ je o Biagiu Conteu, katoličkom laiku poznatijem kao “brat Biagio” koji će danas biti pokopan na mjesnome groblju.

U čast brata Biagia zastave u Palermu bile su spuštene od dana njegove smrti 12. siječnja sve do danas kada će za pokojnika biti služena i sveta misa u katedrali u Palermu.

Rođen u uglednoj obitelji građevinskog poduzetnika, Biagiov život bio je obilježen materijalnom sigurnošću sve dok godine 1990. nije upao u duhovnu krizu.

Najprije je otišao u planine živjeti kao pustinjak, a zatim je krenuo pješice na preko tisuću kilometara dugačko hodočašće od Palerma do Asiza u potrazi za nadahnućem od svetog Franje.

Izgubivši kontakt s obitelji, u strahu od najgoreg, njegovi su u jednom trenutku otišli na talijanski TV program posvećen nestalim osobama kako bi pronašli Biagia, nakon čega se on javio i javno ispričao zbog nestanka.

Po povratku u Palermo, počeo je prositi oko glavne željezničke stanice kako bi prikupio sredstva za brigu o beskućnicima koji se tamo okupljaju. Iz toga se razvila “Misija nade i milosrđa” koja danas opslužuje oko 800 osoba dijeleći ukupno 2400 obroka svaki dan, te nudeći sklonište, tople tuševe i osnovnu medicinsku skrb.

Kada je papa Franjo godine 2018. posjetio Palermo otišao je u jedan od centara Misije nade i milosrđa te tamo objedovao s bratom Biagiom i beskućnicima kojima on pomaže, a godine 2010. talijanski siromah susreo se i s Benediktom XVI.

Biagio Conte bio je i zauzeti borac za društvenu pravednost te je povremeno organizirao prosvjede kako bi se založio za bolji odnos gradskih vlasti prema siromašnima. Jednom se prilikom nakon smrti nekolicine beskućnika odlučio za štrajk glađu koji je trajao više od mjesec dana kako bi ukazao na problem.

Život brata Biagia obilježilo je i jedno ozdravljenje koje se dogodilo u Lourdesu. Naime, zbog boli u nogama godinama se kretao u invalidskim kolicima. Kada je godine 2014. došao u poznato francusko svetište, uronio je u bazen s vodom iz Lourdesa nakon čega je ponovno mogao hodati. Nadbiskupija grada Palerma kasnije je kazala kako liječnici “nisu mogli pružiti znanstveno prihvatljivo objašnjenje” njegovog oporavka.

Kasnije je brat Biagio o tom događaju rekao: „Nisam ništa očekivao i dapače davao sam prednost drugim bolesnicima. Tada sam se odlučio i sam uroniti. Odmah nakon što sam to učinio osjetio sam kao da me iznutra prožima vatra koja me je osposobila ne samo da mogu ponovno hodati, nego trčati prema mnogim ljudima koji me trebaju. Za mene je to bila neočekivana milost darovana od dobrog Gospodina koju sam primio preko njegove majke Marije”.