O stanju u metropoli na Tigrisu za agenciju SIR govorio je kaldejski katolički nadbiskup Mosula i Akre dominikanac Michaeel Najeeb Moussa, prenosi Vatican News.

Bez religijskoga dijaloga stanje u Mosulu neće se moći stabilizirati, istaknuo je nadbiskup grada koji je dugo vremena bio pod vlašću terorista tzv. Islamske države, dodajući da osobito u kršćanskim zajednicama rane još nisu zacijelile i njihov je povratak na ognjišta zasjenjen strahom i nesigurnošću u budućnost.

„Ponovna materijalna izgradnja Mosula pretpostavlja ponovnu izgradnju ljudske zajednice, a ona pak počiva na jačanju bratskih odnosa između pripadnika različitih religijskih zajednica i etniciteta kakvi su stoljećima vladali u gradu”, upozorio je nadbiskup Moussa. Govorio je o svom nedavnom susretu za posjeta Mosulu premijera Mustafe al-Kadimija i ministrice za izbjeglice Eve Faeq Yaqub Jabro, kršćanke, koji je ocijenio vrlo pozitivnim te je stekao dojam da je vladi zaista stalo do ponovne izgradnje Mosula i doline Ninive te im želi zajamčiti sigurnost i napredak.

Istaknuo je da je stanje u drugom najvećem iračkom gradu nakon Bagdada vrlo različito. Zapadni dio grada je u opsadi terorista opljačkan i razrušen dok su istočne četvrti očuvane te se stanovništvo vratilo domovima ubrzo nakon oslobođenja u srpnju 2017. Obnova se odugovlači i zbog toga što su mnogi građani još uvijek pod utjecajem „zloduha tzv. Islamske države”, smatra nadbiskup, istaknuvši da je ona „poražena na vojnom ali ne i na ideološkom planu”.

Nadbiskup Moussa traži ozračje solidarnosti, bratstva i poštovanja zakona. „Opraštamo, ali ne možemo zaboraviti prošlost, počinjene pogreške ne smiju se ponoviti”, istaknuo je. Premijeru je jasno rekao da kršćani traže jednaka prava koja imaju ostali irački građani, ne smije ih se tretirati kao građane drugoga reda a, Irak mora biti zdrava laička država. Religija ne bi smjela uzrokovati podjele, već ujedinjavati s obzirom na vrednote solidarnosti, mira i tolerancije.

Opisao je kako povratak kršćana u Mosul dosad ide vrlo sporo, vratilo se tek pedesetak obitelji, „previše su traumatizirani terorističkim nasiljem, ostali su bez svega – domova, poslova, svih dobara i teško im je pomoći”. U sela i manje gradove u dolini Ninive vraćaju se brže jer su tamo u tijeku mnogi projekti obnove međunarodnih kršćanskih i humanitarnih organizacija. Tako se s kurdskoga područja vratilo dvije trećine izbjeglih kršćana, premda postoje još mnoge teškoće.