NJEMAČKI KARDINAL O SINODALNOM PUTU
Kardinal Kasper: Dojam je da Sinodalni put pokušava otkriti novu Crkvu i progurati vlastitu agendu
Njemački kardinal je istaknuo da zbog neuspjeha ‘njemačkog puta’ stavlja “još više nade u Svjetski sinodalni proces koji je pokrenuo papa Franjo”.
Predsjednik emeritus Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, kardinal Walter Kasper, kazao je da je njemački Sinodalni put doživio neuspjeh.
Kardinal Kasper je svoja razmišljanja iznio u intervjuu za časopis Communio povodom 60. obljetnice otvaranja Drugog vatikanskog koncila.
„Crkva ima budućnost samo ako nastavi putem koji je Koncil zacrtao. To nije put “knjigovodstava” nego kreativne vjernosti i sinodalnog zajedništva slušajući Božju Riječ i slušajući jedni druge. Po mom i mišljenju drugih ljudi, njemački ‘Sinodalni put’ ostavlja dojam da može i smatra da mora otkriti novu Crkvu i progurati vlastitu agendu”, kazao je Kasper.
Njemački kardinal je istaknuo da zbog neuspjeha ‘njemačkog puta’ stavlja “još više nade u Svjetski sinodalni proces koji je pokrenuo papa Franjo”.
Katolička Crkva ne smije se usredotočiti samo na sebe nego na poruku evanđelja i na “rane svijeta”, smatra Kasper.
Osvrćući se na Koncil, njemački je kardinal kazao kako ga se ne smije shvatiti kao prekid s tradicijom nego kao “novi pomak ka življem i sveobuhvatnijem razumijevanju tradicije i katoličanstva”.
Istaknuo je i kako se odnos Crkve prema svijetu treba preispitati budući da je koncilski dokument Gaudium et spes posvećen toj temi bio uvjetovan “optimističnim pogledom” svojega vremena. Razvoj sekularizacije i seksualni skandali doveli su ne samo do manjka povjerenja u Crkvu, nego su očitovali i “krizu vjere u Boga”, kakva nije bila vidljiva u vrijeme Koncila, smatra Kasper.
Prema njegovom mišljenju glavni problem danas nije ateističko nijekanje Boga ili protest protiv njegovog postojanja, nego nezainteresiranost za Njega. U takvoj situaciji obnavljanje crkvenih struktura je “nevažno za većinu ljudi i zanima samo crkvene službenike”.
To, smatra Kasper, znači da što se tiče pitanja Boga postkoncilska teologija mora ići „dublje nego što je Koncil mogao” i sagledati „metafizičko beskućništvo modernih ljudi”.