NJEMAČKI KARDINAL O SINODALNOM PUTU
Kardinal Kasper: Dojam je da Sinodalni put pokušava otkriti novu Crkvu i progurati vlastitu agendu
Njemački kardinal je istaknuo da zbog neuspjeha ‘njemačkog puta’ stavlja “još više nade u Svjetski sinodalni proces koji je pokrenuo papa Franjo”.
Foto: Catholic Church of England and Wales @flickr.com
Predsjednik emeritus Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, kardinal Walter Kasper, kazao je da je njemački Sinodalni put doživio neuspjeh.
Kardinal Kasper je svoja razmišljanja iznio u intervjuu za časopis Communio povodom 60. obljetnice otvaranja Drugog vatikanskog koncila.
„Crkva ima budućnost samo ako nastavi putem koji je Koncil zacrtao. To nije put “knjigovodstava” nego kreativne vjernosti i sinodalnog zajedništva slušajući Božju Riječ i slušajući jedni druge. Po mom i mišljenju drugih ljudi, njemački ‘Sinodalni put’ ostavlja dojam da može i smatra da mora otkriti novu Crkvu i progurati vlastitu agendu”, kazao je Kasper.
Njemački kardinal je istaknuo da zbog neuspjeha ‘njemačkog puta’ stavlja “još više nade u Svjetski sinodalni proces koji je pokrenuo papa Franjo”.
Katolička Crkva ne smije se usredotočiti samo na sebe nego na poruku evanđelja i na “rane svijeta”, smatra Kasper.
Osvrćući se na Koncil, njemački je kardinal kazao kako ga se ne smije shvatiti kao prekid s tradicijom nego kao “novi pomak ka življem i sveobuhvatnijem razumijevanju tradicije i katoličanstva”.
Istaknuo je i kako se odnos Crkve prema svijetu treba preispitati budući da je koncilski dokument Gaudium et spes posvećen toj temi bio uvjetovan “optimističnim pogledom” svojega vremena. Razvoj sekularizacije i seksualni skandali doveli su ne samo do manjka povjerenja u Crkvu, nego su očitovali i “krizu vjere u Boga”, kakva nije bila vidljiva u vrijeme Koncila, smatra Kasper.
Prema njegovom mišljenju glavni problem danas nije ateističko nijekanje Boga ili protest protiv njegovog postojanja, nego nezainteresiranost za Njega. U takvoj situaciji obnavljanje crkvenih struktura je “nevažno za većinu ljudi i zanima samo crkvene službenike”.
To, smatra Kasper, znači da što se tiče pitanja Boga postkoncilska teologija mora ići „dublje nego što je Koncil mogao” i sagledati „metafizičko beskućništvo modernih ljudi”.