Jedan od najistaknutijih svjetskih povjesničara, Niall Ferguson, više nije ateist. U razgovoru za list Australian, čije je dijelove prenio na svojem Twitter profilu, Ferguson je s pratiteljima podijelio da su on i njegova obitelj postali kršćani.

“Prigrlio sam kršćanstvo. Svi smo bili kršteni, Ayaan i naša dva sina, zajedno u rujnu… Bio je to vrhunac prilično dugotrajnog procesa. Moje putovanje je bilo iz ateizma. Moji roditelji su napustili Škotsku crkvu, mislim čak i prije nego što sam se rodio“, podijelio je Ferguson.

Autor djela kao što su: ‘Uspon novca’, ‘Kolos’, ‘Civilizacija: Zapad i ostali’, rekao je kako je njegov prelazak iz ateizma imao dvije faze. Prva je bila vezana uz njegovu profesiju, dok je druga bila osobnija.

“Prva faza je bila da sam kao povjesničar shvatio da se nijedno društvo nije uspješno organiziralo na temelju ateizma. Svi pokušaji da se to učini bili su katastrofalni. To je bio uvid koji je došao proučavanjem povijesti 18., 19. i 20. stoljeća”, naveo je Ferguson.

“Ali sljedeća faza je bila spoznaja da nijedan pojedinac, zapravo, ne može biti potpuno formiran ili etički siguran bez religiozne vjere. Taj uvid došao je nedavno i rođen je iz našeg iskustva kao obitelji.”

Ferguson je kazao kako je u svojoj ateističkoj fazi dao krstiti stariju djecu zbog uvjerenja da je religija dobra za društvo, ali sam nije vjerovao.

“Osjećao sam da bi za mene kao konzervativca koji vjeruje u tradicionalne institucije i živi u Engleskoj bilo pomalo apsurdno ne ići u svoju lokalnu crkvu. To je bila vrsta torijevskog impulsa. Bio sam u onom stanju uma u kojem smatrate da ako je ljevica protiv religije, mi bismo trebali biti za nju.”

No, stvari su se sada promijenile: “Sada idem u crkvu u duhu vjere. Također sam učenik. Svaki tjedan učim o kršćanstvu. Pokušavam ga bolje razumjeti.”

Govoreći o svojem odnosu prema Bibliji, Ferguson je kazao kako na nju gleda kao na „izvanredni dokument koji opisuje život jedinstvenog pojedinca čija je moć preobrazbe svijeta bez premca. To je dovoljno dobro za mene.”

No, upitan o vjeri u uskrsnuće, Ferguson daje jedan pomalo ‘petersonovski’ odgovor više usmjeren na utjecaj koji vjera ima na ponašanje nego na njezino intelektualno prihvaćanje: “Jednostavno ne mislim da se to [je li Krist uskrsnuo] može znati sa sigurnošću. Ali mislim da je učenje o tome kako treba živjeti i odnosima koje treba imati sa svojim bližnjima toliko snažno da radije živim kao da je istinito. Ne mogu znati, ali čini mi se da je bolje živjeti kao da su te tvrdnje istinite. Teško se osjećati se vezanim za učenja ako je riječ o lažima.”

„Vjera se bitno razlikuje od razuma. Čovjek ne može razumom doći do Boga, barem ja mislim da ne može. Priroda vjere je da netko prihvaća da su ove naizgled nevjerojatne tvrdnje istinite”, dodao je britanski povjesničar.

Govoreći o duhovnom stanju zapadnog društva, Ferguson je istaknuo problem odustajanja od vjerskog obreda, koji ima važnu ulogu u funkcioniranju društva i pojedinca.

“To je pogrešno – prazne crkve nedjeljom, ljudi koji ne mole prije večere. Izgubili smo obred i čineći to izgubili smo nešto vrlo moćno i vrlo ljekovito. Nije riječ toliko o tome da kulturno plutamo u zbrci napola zaboravljene teologije, nego o tome da smo jednostavno prestali biti kršćanima. To mi se čini ozbiljnijim problemom”, kazao je Ferguson.

Ipak, povjesničar je istaknuo kako se slaže s Tomom Hollandom kako je kršćanstvo još uvijek prisutno u našem „operativnom sustavu“ na neprimjetan način: „Ljudi ne prepoznaju kršćanske korijene mnogo čega u što vjeruju. To se odnosi na ekološki pokret i čudni kult wokeizma. Mislim da postoji mnogo čudnih mutantnih oblika kršćanstva oko nas“.

Kao jednu od dodatnih blagodati svojeg obraćenja Ferguson je istaknuo da na svakoj nedjeljnoj misi može jako puno naučiti.

„Svaka pjesma sadrži neki novi trag o odnosu između nas i Boga. Mislim da je obrazovna korist odlaska u crkvu gotovo jednaka moralnoj koristi, uzdizanju, osjećaju da smo se donekle resetirali.”

Činjenica da se zapadno društvo odmaknulo od religije, prema Fergusonu, objašnjava probleme mentalnog zdravlja koji obilježavaju naša današnja društva mnogo više od uspona društvenih mreža.

„Svi mi provodimo ovaj eksperiment, bez Boga i bez vjerskih obreda. I ne ide dobro. Ali za to krivimo pametni telefon ili Twitter. Mislim da je pravo objašnjenje za epidemiju mentalnog zdravlja to što smo odbacili te prekrasne mehanizme podrške koji su se razvijali stoljećima kako bi nam pomogli“, zaključio je.