Niz ubojstava i napada u Njemačkoj i Francuskoj predstavlja izazov za političku integraciju muslimana u Europi. Ali također osvjetljava ignoranciju i nemoralnost europske politike – neke su od misli isusovca Samira Khalila Samira, profesora na Papinskom orijentalnom institutu u Rimu i jednog od vodećih svjetskih stručnjaka za islam, koje je objavila agencija AsiaNews.

Većina napada povezana s Islamskom državom

Od tri velika napada u njemačkoj (Würzburg, München, Ansbach), čini se da je samo jedan nepovezan s islamskim svijetom – onaj u München. Zasada policija nije pronašla nikakve veze između mladog iranskog Nijemca i samozvane Islamske države, a on je osim toga bio na psihološkom liječenju. Stoga se čini da je to bilo djelo ludila. U slučaju napadâ u Francuskoj (Rouen, Nica, Pariz), veza s Islamskom državom je jasna.

Za mladića koji je u Würzburgu ozlijedio 5 ljudi u vlaku dokazana je povezanost s ISIS-om, kao i za mladića koji se raznio u Ansbachu. Ono što najviše začuđuje je što su svi odreda mladi; svi su ljudi za koje se znalo da nisu fanatični ili osobito religiozni; svi iz relativno mirnih pozadina, bez osobitih problema; nisu imali bilo kakvu posebnu obuku; svi su išli u školu – napomenuo je p. Samir. Situacija je međutim bila vrlo drukčija u Nici, gdje je napadač detaljno isplanirao svoj napad, što je potvrdio i njegov prijatelj.

Što otežava integraciju muslimana?

Napadi u Njemačkoj sve su šokirali. Ta je država primila više od milijun selilaca i odnosi se prema njima razmjerno dobro: djeca idu u školu, primaju stipendije, odrasli mogu ići u noćnu školu itd. Sada se Angelu Merkel snažno kritizira za preveliko otvaranje granica izbjeglicama. Možda se situacija mijenja – kazao je p. Samir: dok god ih je bilo nekoliko tisuća, integracija je dobro funkcionirala. Sada, kad je izbjeglica na stotine tisuća, moguće je da integracijski program počinje popuštati.

Mnogi Nijemci kažu da se radi o krizi integracije i da je broj useljenika prevelik – nastavio je isusovac, dodajući kako on ipak drži da je, u usporedbi s ostatkom Europe, Njemačka uzorna u pokušajima integracije selilaca te da rješenje i dalje ostaje njihovo uklapanje u zajednicu, a ne odbacivanje.

Međutim – kako je objasnio p. Samir – problem je u tome što je „nažalost, islam teško integrirati zato što ima kulturu koja je na mnoge načine izravno suprotstavljena sadašnjoj zapadnjačkoj kulturi: religiozno, društveno, po pitanju muško-ženskih odnosa, po pitanju prehrane… to je cjelovit sustav.“ Činjenica da se radi o drugoj religiji nije problem, nego činjenica da je „islam religija koja je povezana s političkim, društvenim, kulturnim, povijesnim sustavom koji utječe na sve: kako se valja odijevati, kako se rukovati, socijalne odnose itd.“ – mnoštvo toga što otežava asimilaciju.

Veliki sukob našega doba

Prije, kad su Sjevernoafrikanci došli u Europu, već su bili pomalo sekularizirani – zato što im je bio nametnut životni stil francuskih kolonizatora (u slučaju Tunisa i Alžira) ili zato što su bili Berberi (mjesna etnička skupina koja se odbija nazivati „Arapima“). Danas, međutim, radikalni islamistički utjecaji predlažu drukčiji svijet u svim njegovim vidicima, što otežava integraciju – objasnio je p. Samir.

Ukratko: ako se zauzme stav islamista poput Muslimanskoga bratstva, salafija i drugih, onda teško da će biti integracije. Ali ako su muslimani otvoreniji, ako se slože da mogu učiti od zapadnoga društva, onda je integracija moguća. Nekoć su zapadna društva bila uzor razvoja i emancipacije, ali danas, prema shvaćanju mnogih muslimanskih društava, Zapad valja odbaciti. Stoga se stvara „novi model islama ili islamizma“ koji je „fundamentalistički“. To je veliki sukob našega doba – kazao je isusovac.

Eksplozivna kombinacija neznanja i nemorala europskih političara

„Također trebamo imati hrabrosti reći da islam ima elemente nasilja u Kuranu i u Muhamedovu životu. Ako nastavljamo govoriti da je ‘islam religija mira’, samo stvaramo pomutnju i mistificiranje“ – rekao je. Europski politički vođe to često ignoriraju, pokušavajući „umanjiti problem“ inzistirajući da je „islam religija mira“ i da „u Kuranu nema nijednog retka koji je nasilan“.

Zašto to čine? Odgovor p. Samira je jednostavan: Da dobiju glasove muslimanskih zajednica. Tako je u Francuskoj više godina vlada donirala zemlju za džamije i islamske centre s besplatnim najamom za 99 godina. Na taj se način Francusku ispunja džamijama koje financiraju zemlje koje podupiru terorizam.

Među političarima – ustvrdio je profesor – zavladao je gubitak osjećaja moralnosti; spremni su učiniti sve kako bi dobili glasove. A to je pomiješano s neznanjem: „Nitko ne bi rekao da u Kuranu nema nasilnih redaka! Kombinacija neznanja i gubitka osjećaja moralnosti je eksplozivna“ – napomenuo je na kraju p. Samir Khalil Samir.

Radio Vatikan | Bitno.net