NAKON KANADE, LITVE, UKRAJINE I VELIKE BRITANIJE I Češka uvela sankcije protiv patrijarha Kirila: ‘Vjerom se ne smiju opravdavati zločini’ Češki ministar vanjskih poslova Jan Lipavsky izjavio je kako je ruski pravoslavni patrijarh obuhvaćen sankcijama “jer se vjera ne smije zloupotrjebljavati u svrhu opravdanja zločina, koje ruski vojnici čine u Ukrajini” IKA Podijeli: Foto: Shutterstock Češka je kao druga članica EU nakon Litve uvela službene sankcije protiv patrijarha Ruske pravoslavne crkve Kirila I. zbog njegove potpore ruskoj agresiji na Ukrajinu, prenijela je KNA u četvrtak 27. travnja priopćenje češke vlade. Na prijedlog ministra vanjskih poslova Jana Lipavskyja češka je vlada u srijedu 26. travnja donijela zabranu ulaska Kirila I. u Češku. Kako je nadalje priopćilo češko Ministarstvo vanjskih poslova, Kiril I. ne može iz Češke dobivati ni novčane doznake. Lipavsky je izjavio kako je ruski pravoslavni patrijarh obuhvaćen sankcijama “jer se vjera ne smije zloupotrjebljavati u svrhu opravdanja zločina, koje ruski vojnici čine u Ukrajini”. Dokumentirani su mnogi postupci Kirila I. kojima se narušavaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine, dodao je Lipavsky, napomenuvši kako postoji više od stotinu stranica dokaza za te aktivnosti, između ostalih javne izjave patrijarha. Litva, Velika Britanija, Kanada i Ukrajina već su ranije uvele sankcije protiv Kirila I. Inicijativa uvođena sankcija na razini Europske unije doživjela je neuspjeh zbog protivljenja Mađarske. Češka vlada može uvesti sankcije protiv neke osobe ako je počinila kazneno djelo prema smjernicama EU i ako je taj korak istodobno u skladu s češkim vanjskopolitičkim i sigurnosno-političkim interesima. Podijeli:
TONČI MATULIĆ O EUTANAZIJI (3) Kršćanski govor o patnji i smrti – izlaz iz začaranog kruga očaja i beznađa
NOVA RECENZIJA Prolog pjesmarice Boba Dylana: novo izdanje ‘The Bootleg Series’ kao dokument početka jedne velike glazbene priče
TONČI MATULIĆ O EUTANAZIJI (2) Od individualizma do indiferentizma: Zašto kultura života uzmiče pred kulturom smrti?