HRVATSKI MISIONAR
Fra Vjeko spasio tisuće Tutsija, i pao od njihove ruke
Dva su ga razbojnika u travnju 1996. htjela strijeljati, ali im je uspio pobjeći... Djecu je skrivao u samostanu, a napadače podmićivao da ih poštede.
Tko se još ne sjeća strašnih vijesti iz 1994.: u državici Ruandi u središnjoj Africi većinski Hutui u samo sto dana poubijali su mačetama, toljagama i vatrenim oružjem gotovo milijun Tutsija. U Ruandi su se tada zatekli i hrvatski svećenici misionari, od kojih su neki riskirali svoj život da spase nedužne. Takav je bio i fra Vjeko Ćurić, i sam ubijen četiri godine kasnije, 31. siječnja 1998. Na mjestu pogibije danas je spomen-ploča, a i papa Ivan Pavao II. samo dan nakon fra Vjekina ubojstva spomenuo ga je u govoru na Trgu Sv. Petra: “Fra Vjeko još je jedna žrtva dodana dugom nizu misionara, koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život.”
Još kolonijalni njemački i belgijski režimi u Ruandi favorizirali su Tutsije, što je kod većinskog plemena Hutu stvaralo mržnju. Zemlja je 1962. stekla neovisnost, a 1990. zametnuo se građanski rat, koji je 1994. kulminirao pogromom Tutsija, da bi kasnije bilo i mnogo osvete protiv Hutua. Nakon tragedije, Ruanda je pomalo uplovila u stabilnije vode.
Fra Vjeko Ćurić rodio se kod Žepča u BiH 1957. U Visokom je završio klasičnu franjevačku gimnaziju, a zaređen je 1982., nakon što je diplomirao bogosloviju i filozofiju u Sarajevu. U Parizu se pripremao za misijski poziv, a u Ruandu je otišao 1983. Prema franjevačkom planu “Projekt Afrika” nastojao je naučiti mjesne običaje i plemenske jezike, pomagao je u duhovnim i materijalnim potrebama lokalnom stanovništvu te organizirao konvoje humanitarne pomoći.
U jeku građanskog rata, gotovo svi svećenici bijelci napustili su zemlju. Vjeko Ćurić je ostao, iako je nekoliko puta bio u smrtnoj opasnosti. Spasio je nekoliko tisuća Tutsija, među njima najviše djece, koju je nazivao svojim “garama” – crnčićima.
Vezao djecu pod prikolicu
Stavljao ih je pod kamionsku prikolicu i kriomice prevozio u susjedni Burundi, skrivao u samostanu i u župnoj crkvi. Napadače je podmićivao kako bi poštedjeli nedužne. Kasnije, u travnju 1996. dva su ga razbojnika napala i htjela strijeljati, ali im je pobjegao. Nije preživio napad 31. siječnja 1998., kada je ubijen u Kivumi. Usmrtili su ga upravo Tutsiji, jer je sprečavao odmazdu nad Hutuima. Pokopan je u župnoj crkvi, koju je dao sagraditi s vjernicima, a sprovod je vodio apostolski nuncij u Ruandi, poljski nadbiskup Juliusz Jacucz.
