Riječ je o gotovo četrdeset ruskih ikona iz 17. I 18 stoljeća koje su očima javnosti izložene u povodu 25. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Ruske Federacije i Malteškog Reda, kao i 320. obljetnice prvih službenih kontakata ruskih diplomata s vlastima ovog sredozemnog Otoka.

– Ikone predstavljene na izložbi ilustriraju glavne tradicije ruske ikonografije i njezin odnos sa svjetskom kulturom – objasnio je na otvorenju izložbe rimski pročelnik za kulturu Claudio Parisi Presicce.

Izložba je organizirana u suradnji s moskovskim Muzejem ruskih ikona i Glavnim muzejem drevne ruske kulture i umjetnosti koji nosi ime glasovitog ikonopisca Adreja Rubljova.

– Odlučili smo organizirati izložbu jer ikone u ruskoj kulturi imaju važnu simboliku. Imamo dosta iskustva na području ikonopisanja i smatrali smo kako bi bilo zanimljivo predstaviti javnosti ruske ikone koje nikad do sada nisu napustile Rusiju – kazao je Aleksandar Paklin, ruski veleposlanik pri Svetoj Stolici.

Izložbu je predstavila i Lilija Evseeva iz moskovskog muzeja Andreja Rubljova istaknuvši da je u stilu ikonopisa vidljiv utjecaj baroka i rokokoa, no kako je većina ikona primjer tradicionalnog ruskog ikonopisa.

– Ova je izložba izuzetno važna jer, nažalost, često zaboravljamo na naše zajedničke korijene – zapadne Europe i Rusije, a kršćanska je vjera nesumnjivo dio tog kulturnog temelja – rekla je Julija Buzikina iz moskovskog Muzeja ruskih ikona.

Ne treba zanemariti ni ekumensku dimenziju ove izložbe koju najbolje izražavaju riječi u nazivu same izložbe: molitva i milosrđe. Prema riječima Julije Buzikine radi se o “dva duhovna stupa koja ujedinjuju pravoslavne i katolike”, što je u današnjem složenom vremenu više nego nužno.

Riječ ikona dolazi od grčke riječi „eikon“ što znači slika, a predstavlja Krista, Bogorodicu, sveca, apostola, mučenika ili anđela.  Ikona ne sadrži ništa suvišno. Njezin cilj nije dekoracija, estetika ili umjetnost po sebi. Ikone prije svega imaju duhovnu dimenziju. Njihov temelj treba biti hvala i slava Božjoj veličini i moći. Ikonopisac se ne potpisuje na ikonu. Njegova osoba se ne smije isticati, a nekad su ikonopisci morali biti anonimni. Umjetnik je samo produžetak Božje ruke i Božjeg stvaranja.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net