Ovaj tragični podatak podijelio je i prokomentirao u razgovoru za ACN, sirokatolički svećenik o. Amanuel Adel Kloo koji se u Mosul vratio ubrzo nakon oslobođenja grada. Kao jedini svećenik u gradu, o. Amanuel odlučio je, kako kaže, „služiti pod znakom križa“ i „održavati i spasiti kršćansku povijesnu baštinu“.

I dok u samom Mosulu živi tek nekolicina kršćana-povratnika, njihov je broj u okolnim mjestima nešto veći, objasnio je svećenik. Većinom je riječ o studentima koji svakodnevno putuju na predavanja, te radnicima koje je država angažirala na obnovi uništene infrastrukture.

Nakon što dovrši obnovu crkve Marijina Navještenja, o. Amanuel želio bi izgraditi dom za studente i sve koji su u potrebi, te na prvom mjestu školu, budući da u ovom milijunskom, danas u potpunosti muslimanskom gradu, više nema kršćanskih škola. O svim tim projektima ovisi i povratak kršćana kojih je u Mosulu 2003. godine bilo oko 35 tisuća.

„Ljudi su i dalje prestrašeni. Ipak, kad otvorimo crkvu i ostale ustanove, osjećat će se sigurnijima… I mnogi će se odlučiti na povratak“, uvjeren je ovaj odlučni svećenik.

Prema izvješćima organizacije Open Doors, od početka rata u Iraku gotovo je polovica iračkih kršćana napustila svoju domovinu. Od nekadašnjih milijun i pol kršćana koliko ih je sredinom devedesetih godina prošloga stoljeća živjelo u Iraku, 2014. godine ostalo ih je oko 300 tisuća, dok ih je danas ondje jedva 100 tisuća.

Većina povratnika živi na za kršćane nešto sigurnijem području Doline Ninive, no povratak preostalog izbjeglog stanovništva, unatoč naporima nekih zapadnih zemalja, i dalje ide vrlo sporo, a prema nekim izvješćima sve više povratnik ponovno napušta Irak. Glavni razlog predstavlja trajna nesigurnost i strah od ISIL-ovih ‘spavača’ koji su se ‘utopili’ u stanovništvo, ali i dalje vode sporadične borbe. Osim toga, teorističke kampanje spaljivanja polja pšenice, čija je ovogodišnja žetva trebala biti jedna od najbogatijih u posljednje vrijeme, izazvala je dodatno razočaranje i strah među stanovništvom.

Kako piše o. Benedict Kiely, osnivač udruge Nasarean koja pomaže progonjenim kršćanima na Bliskom istoku, kršćanski povratnici suočavaju se sa svakodnevnim strahom i prijetnjama šijitske milicije koju podupire Iran, a koja predstavlja realnu vlast na području Iraka.

„Kršćani s ovoga područja osjećaju se zaboravljenima od onih koji su obećali učiniti toliko toga za njih. Nakon što su preživjeli genocid 2014., čini im se kako im, u slučaju da se zlo ponovi, Zapad neće priskočiti u pomoć. Medijsko praćenje prijetnji prema drevnom kršćanskoj civilizaciji u Iraku čini se ograničenim i slabim“, piše o. Kiely, dodajući kako velika odgovornost leži na zapadnim politčikim, ali i crkvenim vođama koji su, prema riječima nadbiskupa Erbila Bašara Warde, zbog politčike korektnost i straha da ih se ne proglasi ‘islamofobima’, zatvorili usta.

O. Kiely se nada kako će planirani posjet pape Franje Iraku donijeti nadu i utjehu kršćanskom stanovništvu ove izmučene Zemlje, koje je dvije tisuće godine godina živjelo i čuvalo svoju vjeru.

Molimo za iračke kršćane!

Miodrag Vojvodić | Bitno.net