Glavni prioritet Crkve jest “objavljivati Božju riječ”, rekao je pomoćni biskup Los Angelesa Robert Barron u online predavanju na skupu Catholic Media Conference 10. lipnja, piše Crux.

“Određivanje prioriteta danas je važnije”, rekao je Barron, od nametanja “lažnih dihotomija, okretanja jednih protiv drugih”.

Nakon što je nedavno pročitao kako je Nadbiskupija Quebec smanjila broj župa na 25, Barron se zapitao “je li to znak vremena koji bismo trebali čitati”.

“Što su naše župe? Bi li trebale postati, možda, središta evangelizacije?” upitao je. “Jesu li oblikovane kako bi evangelizirale kulturu? Pitam se kako bi prevrednovanje prioriteta izgledalo”.

Uloga Crkve donijeti je svjetlost ljudima, dodao je. “Kakve to ima veze s katoličkim medijima?” pitao je, nudeći odgovor: “Naša primarna svrha proglašavati je uskrsnuće Isusa od mrtvih”.

“Mi, koji smo uključeni u rad katoličkih medija, činimo mnogo toga, govorimo mnogo toga, ali jesmo li posvećeni primarnoj dužnosti?” zapitao se Barron. “O čemu izvještavamo? Na što svrćemo pozornost? Gledamo u ona područja svijeta gdje je Isusovo gospodstvo sačuvano. Gdje vidimo prikaz Isusova gospodstva kako bismo ga mogli vidjeti u širemu svijetu?”

Osim o evangelizaciji, Barron je progovorio i o društvenim mrežama te o sinodalnosti.

Barron, koji je svećenikom postao 1986. godine, prisjetio se kako je 1990-ih stekao dojam da “ne činimo dovoljno s dostupnim nam alatima”, znatno prije eksplozije društvenih mreža. Stariji svećenik odgovorio mu je protupitanjem: “Što ti činiš da se to promijeni?”, a Barron je s vremenom počeo iskorištavati dostupne tehnologije kao sredstvo približavanja katoličanstva širim slojevima u serijalima kao što su Word on Fire i Catholicism.

Što se tiče komentara na društvenim mrežama, Barron se prisjetio kako je nekada onaj kome se ne bi svidjelo nešto što piše u pojedinom časopisu, morao “pronaći list papira, pisaći stroj, omotnicu, marku, adresu publikacije kako bi napisao pismo uredniku – koje na kraju možda ne bi niti bilo tiskano”.

Danas, svatko može “ispaliti prijekorne, bestidne, nevaljale komentare, i nema filtra. Ništa vas ne može zaustaviti, i to traje 24 sata dnevno diljem svijeta”, upozorio je. “Svi smo uvučeni u to”, dodao je Barron, ne isključujući ni sebe.

Koje je onda rješenje? Prije svega, nastupati s manje sigurnosti, pitati se: “Je li istina to što pišem?”. Također, nije poželjno pojednostavljivati neistomišljenikovu argumentaciju, nego je pokušati zamisliti što jačom: “Toma Akvinski često bi predstavljao pozicije svojih protivnika još jače nego oni sami”.

Naposljetku, prije nego što napišemo komentar, možemo se zapitati je li poruka poslana u ljubavi. “Ne kažem da trebamo pisati čestitke jedni drugima”, napominje Barron, ali potrebno je zapitati se “želimo li dobro drugoga” time što pišemo.

Po pitanju sinodalnosti, Barron se prisjetio riječi pape Franje na Biskupskoj sinodi o mladima 2018. godine.

“Ova sinoda nije parlament, nismo napravili zakonski tekst. Ono što smo učinili jest slušali jedni druge, i zajedno smo slušali Duha Svetoga, koji nam je dao ovaj dokument”, rekao je tada papa Franjo.

“To je na mene ostavilo snažan dojam o tome što sinodalnost jest, a što nije”, rekao je Barron. “Nije lokalni parlament koji ima obvezujući autoritet, nego uzajamno slušanje i zajedničko slušanje Svetoga Duha”, zaključio je.