Biskup Winona–Rochestera u Minnesoti i jedna od najpopularnijih katoličkih ličnosti proteklih desetak godina, Robert Barron, objavio je tekst u kojem je iznio svoje intervencije tijekom zasjedanja skupštine Sinode o sinodalnosti, te izrazio svoje neslaganje s jednim zaključkom završnog dokumenta.

Poštujući Papinu želju, Barron nije iznosio ništa o pojedinim sudionicima Sinode i njihovim glasovima, te se zadržao na kritici pojedinih ideja i formulacija.

U prvom dijelu svojeg teksta, američki biskup je priznao važnost da se u Crkvi prilikom donošenja odluka čuje glas onih koji se nerijetko osjećaju marginaliziranima, poput “žena, laika općenito, LGBT zajednice, osoba s invaliditetom, mladih, pripadnika nebjelačke rase itd.”, ali i izrazio stav da se previše vremena i prostora posvetilo temi upravljanja.

“Pitanje koje sam nekoliko puta postavio u razgovorima u malim grupama bilo je zaboravljamo li, u našem entuzijazmu da uključimo ljude u upravljanje Crkvom, da je poziv 99 posto katoličkih laika posvetiti svijet, unijeti Krista u područje politike, umjetnosti, zabave, komunikacije, poslovanja, medicine itd., upravo tamo gdje imaju posebnu kompetenciju”, napisao je Barron.

Drugim riječima, biskup je izrazio bojazan da se sinoda po ovom pitanju previše usredotočila na djelovanje prema unutra, umjesto da raspravlja kako bi vjernici laici trebali djelovati prema vani, podsjetivši pritom da je Franjin poziv Crkvi redovito na “izlazak izvan sebe”.

Druga tema na koju se Barron osvrnuo ticala se prividne tenzije između ljubavi i istine, koja se ponajviše očitovala u odnosu prema LGBT zajednici. Pri tome je upozorio na opasnost pružanja “jeftine milosti” onima koji imaju izazove na području spolnosti.

“Praktički svi na sinodi držali su da one čiji je seksualni život izvan norme treba tretirati s ljubavlju i poštovanjem, i, opet, bravo za sinodu što je ovu pastoralnu točku tako jasno iznijela. Ali mnogi sudionici sinode također su smatrali da istinu moralnog nauka Crkve u pogledu spolnosti nikada ne treba ostaviti po strani”, napisao je Barron.

Američki biskup je istaknuo kako je jedna od njegovih intervencija na Općoj sinodalnoj skupštini bila podsjećanje da kada se ljubav i istina ispravno shvate, tada između tih pojmova ne može biti tenzije. “Stoga, nitko ne može autentično voljeti drugu osobu ako nema istinitu percepciju onoga što je stvarno dobro za tu osobu. Kazao sam da bi mogla postojati napetost između iskazivanja dobrodošlice i istine, ali ne i između autentične ljubavi i istine”, kaže američki biskup.

Treća Barronova intervencija ticala se shvaćanja riječi “misija” u pogledu poslanja Crkve. Biskup Winona–Rochestera istaknuo je kako se u radnom dokumentu sinode prenaglasio misijski element u pogledu društvene pravednosti te poboljšanje ekonomske i političke situacije za siromašne, dok su izostali pojmovi poput grijeha, milosti, otkupljenja, križa, uskrsnuća, vječnog života i spasenja.

“Nadnaravno se nikada ne smije svesti na naravno; nego naravni poredak treba preobraziti njegovim odnosom prema nadnaravnom poretku”, smatra Barron.

Konačno, biskup je izrazio “iskreno neslaganje” s onime što je završni sinodalni dokument iznio o “razvoju moralnog nauka po pitanju spolnosti”.

“Iznesena je sugestija da će napredak u našem znanstvenom razumijevanju zahtijevati ponovno promišljanje našeg seksualnog učenja, čije kategorije su, čini se, neadekvatne za opisivanje složenosti ljudske seksualnosti”, napisao je Barron.

Prvi problem koji biskup uočava s ovakvim pristupom je taj što s nedovoljno poštovanja gleda na bogatu tradiciju crkvenog govora po ovom pitanju, uključujući teologiju tijela Ivana Pavla II. “Reći da ovaj višeslojni, filozofski informiran, teološki gust sustav nije u stanju nositi se sa suptilnostima ljudske seksualnosti jednostavno je apsurdno”, smatra Barron.

No drugi problem koji uočava smatra još ozbiljnijim. Riječ je o tvrdnji da napredak u tehnologiji kao takav zahtijeva evoluciju moralnog nauka.

“Uzmimo primjer homoseksualnosti. Evolucijska biologija, antropologija i kemija mogle bi nam dati svjež uvid u etiologiju i fizičku dimenziju istospolne privlačnosti, ali nam neće reći ništa o tome je li homoseksualno ponašanje ispravno ili pogrešno. Rješavanje tog pitanja pripada drugom načinu pristupa”, napisao je američki biskup izrazivši pri tome zabrinutost što neki članovi Njemačke biskupske konferencije već koriste jezik završnog dokumenta “kako bi opravdali značajne reformulacije crkvenog spolnog nauka”.