Vijest o australskoj tvrtki Baby Bee Hummingbirds koja od “viška” embrija nastalih u postupcima medicinski potpomognute oplodnje izrađuje nakit obišla je svijet i svima koji su mislili da smo kao civilizacija dotakli moralno dno pokazala kako do tog dna očito još uvijek nismo došli.

Priču o ovoj australskoj tvrtki objavila je stranica Kidspot prenijevši “dirljivo” svjedočanstvo bračnog para koji je, nakon što je ostvario svoju želju za potomstvom, višak svoje djece odlučio pretvoriti u nakit kako bi “uvijek bila s njima”.

Nakon što su umjetnom oplodnjom dobili dvoje djece, Belinda i Shaun Stafford odlučili su kako neće donirati preostale embrije, a budući da je iznos naknade za njihovo pohranjivanje bio previsok učinilo im se kako je najbolje rješenje svojih sedam embrija pohraniti u kutijicu u obliku srca.

– Moji embriji su bili moje bebe – zamrznute u vremenu. Kad smo ostvarili svoju obitelj, nisam ih mogla uništiti i sada su uvijek sa mnom – kazala je Belinda Shaun.

Osnivačica tvrtke Amy McGlade u svojim postupcima ne vidi ništa sporno. Dapače, ponosna je što je njezina tvrtka prva u svijetu započela ovu, kako kaže, “sakralnu umjetnost”. Sve je počelo 2014. godine kada su izradili preko četiri tisuće komada nakita od majčina mlijeka, posteljice, kose, pepela ili pupkovine  i naravno – embrija. Cijena nakita kreće se od 80 do 600 dolara, a za Amy McGlade riječ je o nečem doista posebnom “jer embriji uglavnom predstavljaju kraj putovanja”, a ona i njezina tvrtka osiguravaju “najljepši i najsmisleniji način nježnog završetka priče”.

McGlade kaže kako su brojni roditelji bili zahvalni na njezinoj ideji govoreći kako “nema ljepšeg načina za proslaviti najdragocjeniji dar, svoje dijete, nego kroz nakit”.

Ovu morbidnu i zastrašujuću vijest koja čovjeka ostavlja bez riječi u razgovoru za CNA komentirala je ravnateljica kalifornijskog Centra za bioetiku i kulturu Jennifer Lahl kazavši kako nema riječi kojima bi opisala takvu praksu.

– Ne mogu shvatiti nekoga tko misli kako je ovdje riječ o nečemu dobrom. Uništavati embrije kako bi se od njih izradio nakit toliko je nedostojanstveno. Moj Bože, to je zaista dno dna – izjavila je Lahl naglasivši kako je pravo rješenje za “višak” embrij prestanak njihova stvaranja kako roditelji ne bi imali moralne dvojbe.

– Stvarati život i nazivati ga “viškom” je nedostojanstven stav prema ranom, tek nastalom ljudskom životu. Time gubimo iz vida da su djeca dar i blagoslov, a ne nešto na što imamo pravo – istaknula je Lahl dodavši kako prema svim parovima koji medicinski potpomognutom oplodnjom žele ostvariti potomstvo treba iskazati suosjećanje i razumijevanje, ali istovremeno ih i upozoriti i dati im potpunu informaciju o samom postupku i rizicima koje nosi.

– Ljudi su neinformirani o rizicima ovih tehnologija, o njihovoj etičnosti i svim problemima koje izazivaju. Većina onih koji započinju postupak medicinski potpomognute oplodnje ne uspijevaju dobiti dijete – upozorila je ova bioetičarka iz Kalifornije koja, premda nije katolkinja, izuzetno cijeni nauk Katoličke Crkve o ovim pitanjima.

– Smatram kako je Katolička Crkva ove stvari ispravno shvatila, a činjenice i medicinska literatura samo će učvrstiti nauk Katoličke Crkve – zaključila je Lahl.

Podsjetimo kako je prema nauku Katoličke Crkve medicinski potpomognuta oplodnja u potpunosti neprihvatljiva budući da „želja za djetetom ne može opravdati njegovu ‘proizvodnju’, baš kao što i neželjenost već začetog djeteta ne može opravdati njegovo napuštanje ili uništenje“. (Dignitas Personae, 16)

O tome govori i Naputak o poštivanju ljudskog života u nastanku i o dostojanstvu rađanja “Donum vitae” u kojemu čitamo:

“Od prvog časa svog postojanja, tj. otkad se uobliči kao zigota, plod ljudskog rađanja zahtijeva bezuvjetno poštovanje koje dugujemo ljudskome biću u njegovoj tjelesnoj i duhovnoj cjelokupnosti. Ljudsko biće mora se poštivati i s njime valja postupati kao s osobom od samoga njegova začeća, pa mu se stoga od toga istog časa moraju priznati prava osobe, medu kojima je prije svega nepovredivo pravo svakoga nevinog ljudskog bića na život.” (Donum vitae 5, 1) U zaključku Naputka podsjeća se kako Kristove riječi “Što ste učinili jednomu od moje najmanje braće, meni te učinili” (Mt 25, 40) upravo u odnosu prema ljudskom životu u njegovoj najranijoj fazi dobivaju svoje posebno značenje i odjek.

Crkva, naravno, nije protiv djece rođene umjetnom oplodnjom i podsjeća kako svako dijete koje dođe na svijet tim putem treba prihvatiti s ljubavlju, ali upozorava da sve što je tehnički moguće, nije uvijek moralno prihvatljivo.

Nažalost, čini se kako još uvijek nismo poslušali riječi G. K. Chestertona: “Učimo kako činiti mnoge pametne stvari… Idući veliki zadatak će biti naučiti da ih ne činimo”.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net