Autorskim projektom Kurbaša je Ujevićevu proznu ostavštinu predstavio u svojstvu glumca, dramaturga i redatelja na sceni Kluba knjižare Nova u okviru UKI-jeva ciklusa Korizmenih susreta.

“Vrijeme korizme je vrijeme pripreme za najveći kršćanski blagdan kada se možemo odreći ionako nekorisnih stvari ili loših navika, ali pravi je smisao korizme očistiti dušu, susresti se sa samim sobom, ispitati svoju savjest i započeti proces obraćenja. Novost koju unosi kršćanstvo jest važnost unutrašnjega, oku skrivenoga: ‘Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje!’ (Mt 7, 15). Korizmu možemo pokvariti ili posve promašiti svojim ciljevima i provođenjem vlastite volje. Zahtjevnost korizme smjera negdje drugdje – otvoriti se Bogu i podložiti njegovoj volji. Temelj je kršćanske duhovnosti ispit savjesti, a put prema unutra, prema nevidljivoj vlastitoj unutrašnjosti ujedno je i put prema gore. Boga možemo sresti samo u vlastitoj nutrini”, rekla je dr. Ružica Pšihistal, predsjednica UKI-ja, uvodeći u večernju predstavu.

Nadalje, Pšihistal je istaknula kako je “Kurbašin vrsni scenski nastup na zahtjevnom predlošku genija hrvatske književne riječi mala korizmena duhovna obnova za sve ljude dobre ljude”, pojasnivši: “Osovinu predstave Ispit savjesti čini istoimeni Ujevićev prozni tekst, oko kojega je Kurbaša povezao i druge Ujevićeve introspektivne tekstove. Od Ujevićeva dakako ne možemo očekivati da provodi ispit savjesti prema kodificiranom obrascu, ali on u svojemu „zapisniku duše” ili „somnambulnoj skici” ostaje u zadanom kršćanskom trokutu s tri kraka: odnos prema Bogu, prema drugima i prema samome sebi. Savjest je opsesivna Ujevićeva tema, kako je često govorio: ‘Nema za me drugoga života nego je ovaj moj unutrašnji. Sva je moja povijest: savjest… Ja uvijek mislim na savjest i mislim nju; zato često govorim Ja. No, ja griješim. Ja bih trebao reći: ONA.’ U monodrami čujemo glas duše – Jelena Bosančić – i otkrivamo put prema sebi koji je uvijek put prema Bogu.”

Kako je Kurbaša umjetničkim senzibilitetom vrsno približio publici svevremenog Ujevića i njegova razmatranja o odnosima dan-danas prisutnima, potvrdio je gromoglasni pljesak publike na  kraju izvedbe djela završenog promišljanjem življenja u fragmentima i riječima: ‘Ima u meni i vedrine’. Ujevićev-Kurbašin Ispit savjesti, istodobno esej, lirska proza, autobiografija i ispovjedna forma, potaknuo je razgovor nakon predstave o oživljenoj ljepoti pjesničke proze napisane 1919. godine, „probuđujući” u motriteljima aktualna promišljanja o moralu, Bogu, religiji, ljubavi i o vlastitoj savjesti.

Čulo se i kako je Ujevićevo mistično iskustvo ispovjedne proze u bliskosti s iskustvom katoličkih mistika (sv. Katarina Sijenska i sv. Augustin) te monodrama potiče na preispitivanje vlastite savjesti i približavanje Gospodinu s nadom u vječni život koja se može iščitati i iz scenografije: upaljena svijeća.

U ostvaraju monodrame sudjelovali su i stručni suradnik Tomislav Najev, autor glazbe Miki Nopling i kostimografkinja Marta Buzolić. Ispit savjesti prvi put u Hrvatskoj izveden je 2009. godine, prikazan 2016. u Zagrebu na 2. Festivalu kršćanskog kazališta Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, a sada i u Osijeku.

IKA | Bitno.net