Büchelova umjetnička instalacija nazvana „Džamija: Prva džamija u povijesnoj Veneciji“ na ovogodišnjem festivalu predstavlja Island, a spomenuti se umjetnik poznat po provokativnosti, doista potrudio prilagoditi islamskim standardima svaki detalj ove „bivše“ crkve koja je 1969. godine desakralizirana, a od 1973. u vlasništvu privatne tvrtke. Zidovi crkve ukrašeni su citatima iz Kurana, pod je prekriven tepisima, a na mjesto križa postavljen je mihrab. Nedostaje jedino natpis „Allahu Akbar“ predviđen za pročelje crkve koji venecijansko gradsko vijeće nije odobrilo.

Islandski ministar obrazovanja Illugi Gunnarson objasnio je kako se ovim umjetničkim djelom potiče dijalog, no postavlja se pitanje o kakvom je dijalogu riječ ako se odluka o prenamjeni crkve donijela jednostrano i bez poštivanja dobro poznate odredbe o obvezatnom traženju dopuštenja crkvene vlasti za ovakav pothvat.

„Ukoliko se ne koristi za kršćansko bogoslužje, potrebno je ishoditi dopuštenje crkvenih vlasti, bez obzira tko je vlasnik crkve. Takvo dopuštenje za ovaj prostor nije niti zatraženo niti dano“, stoji u službenoj izjavi Venecijanskog patrijarhata.

I tako entuzijastična izjava predsjednika venecijanske islamske zajednice Muhameda Amin Al Ahdaba kako će „ovaj projekt imati daleko veći učinak od stotine konferencija o kulturnom dijalogu“ pada u vodu, jer u ovom slučaju nema riječi o dijalogu. Potvrđuje to i činjenica kako je još u veljači na adresu Patrijarhata stiglo nekoliko zahtjeva za ustupanjem određenih sakralnih objekata za istu ovu instalaciju, no nakon što su odbijeni, organizator se (valjda u duhu „dijaloga“) odlučio na jednostranu akciju.

Situacija se dodatno zaoštrila nakon što je jedan talijanski posjetitelj odbio izuti cipele prije ulaska u paviljon-džamiju, uz obrazloženje kako je riječ o umjetničkoj instalaciji, a ne o pravoj džamiji. Nakon policijskog uvida, utvrđeno je kako organizator nije imao dozvolu pretvoriti paviljon, odnosno crkvu, u muslimanski molitveni prostor.

– Postojale su jasne napomene. Tražili smo da paviljon bude isključivo umjetnička instalacija – izjavio je inspektor Vittorio Zappalorto.

Nažalost, čini se kako je venecijanska islamska zajednica priču o islandskom paviljonu iskoristila kako bi skrenula pozornost na činjenicu da u Veneciji, iako u njoj živi oko 20 tisuća muslimana, još uvijek ne postoji džamija. Potvrđuju to i riječi Bacha Abdallaha, jednoga od predstavnika venecijanskih muslimana, kako će tijekom Bijenala Veneciju posjetiti mnogi ministri iz različitih zemalja, te se najvjerojatnije zainteresirati za njihove zahtjeve, a možda i financijski podržati projekt izgradnje džamije.

Don Gianmatteo Caputi, arhitekt i voditelj ureda za kulturna crkvena dobra Venecijanskog patrijarhata, pozvao je islamsku zajednicu da ne dopusti da ju se instrumentalizira, te se distancira od ove umjetničke provokacije.

– Bilo bi logično da se islamska zajednica – koja, naravno, želi biti aktivna u životu grada – distancira od ove provokacije, te zatraži prostor za molitvu koji će biti prikladan, dostojanstven i prihvaćen od čitavoga društva. Trebaju nam sugovornici puni pažnje i osjećaja, kako bi se bez nerazumijevanja i bez međusobnog ranjavanja, pronašlo jedinstveno rješenje – rekao je talijanski svećenik.

Talijanski mediji prenose kako je gradska uprava obavijestila organizatora da je do 20. svibnja dužan prikupiti sve potrebne dozvole, inače će za svoju umjetničku instalaciju morati potražiti neku drugu lokaciju.

Spomenimo kako će na 56. Venecijanskom bijenalu po drugi put u povijesti sudjelovati i Vatikan. “U početku… Riječ tijelom postade” tema je koju je odabrao “vatikanski ministar kulture” kardinal Gianfranco Ravasi. Nastavak je to umjetničke priče započete 2013. godine s temom “Postanak”, koja se ove godine razvija nadovezivanjem na Proslov Ivanova evanđelja.

Prema riječima kardinala Ravasija, sudjelovanje na ovom kulturnom festivalu plod je želje za obnovom “dijaloga između umjetnosti i vjere”, prekinutog u 20. stoljeću. Projekt izgradnje paviljona povjeren je arhitektu Robertu Lulitaniju, a skromne troškove instalacije u potpunosti će podnijeti sponzori.

Na realizaciji spomenute teme angažirano je, prema odluci kard. Ravasija, troje umjetnika: 30-godišnji Afrikanac Mario Macilau, 40-godišnja makedonska umjetnica Elpida Hazdi Vasileva, te Monika Bravo iz Kolumbije. Želja je bila povezati i umjetnike iz različitih krajeva i omogućiti dijalog različitih kultura.

Miodrag Vojvodić|Bitno.net