Foto: Vatican Radio

Tri biblijska uzora – Dobri Samarijanac, Dobri razbojnik i Dobri Pastir – poslužila su Svetomu Ocu pojasniti da je upravljanje pravdom nešto više od hvatanja krivca i donošenja presude protiv njega, ako ta pravda ne da prostora i prednost žrtvama. Pravda je, naime, prije svega poštovanje dostojanstva i prava ljudskoga bića, bez diskriminacije i uz dužnu zaštitu manjina, istaknuo je među ostalim papa Franjo, prenosi Radio Vatikan.

Uobičajenom točnošću i jasnoćom Sveti Otac ušao je u kraljevstvo zakonodavstava, koji su skloni poštovati slovo i “ratio” zakona, ali zaboravljaju dušu. Istaknuo je tri čimbenika: zadovoljštinu ili naknadu izazvane štete, priznanje kojim čovjek izražava svoje unutarnje obraćenje, te skrušenost koja ga vodi do susreta s milosrdnom Božjom ljubavlju koja ozdravlja.

Svoj je narod Gospodin malo-pomalo naučio da postoji nužni nesrazmjer između zločina i kazne, te se stoga oko ili slomljeni zub ne liječe tako da se udari drugo oko ili slomi drugi zub. Riječ je o tomu da se žrtvi učini pravo, a ne da se smakne napadač. Dobar uzor za to nalazimo u Dobromu Samarijancu koji se, prije nego što je krivca stavio pred posljedice njegova djela, sagnuo nad ranjenim čovjekom na rubu ceste, i pobrinuo za njegove potrebe. Takva je osjetljivost vrlo rijetka u našemu društvu, u kojemu postoji razmišljanje da su zločini riješeni kada se uhiti i osudi počinitelj zločina, a zanemaruje se počinjena šteta, ili se pak ne pruži dostatna pozornost stanju u kojemu se nalaze žrtve. Ali, bilo bi pogrešno poistovjetiti naknadu samo s kaznom, i ne razlikovati pravdu od osvete, koja bi samo povećala nasilje, premda je institucionalizirana, upozorio je Sveti Otac. Dodao je da povećavanje ili pooštrenje kazni ne bi riješilo društvene probleme, niti bi dovelo do smanjenja stope kriminala, a da se ne govori o društvenim posljedicama kao što su prenatrpani zatvori ili zatvorenici zatočeni bez sudskoga postupka. 

Medije je Papa pozvao da u svojemu opravdanom primjenjivanju slobode tiska budu krajnje savjesni u ispravnom informiranju, te da ne stvaraju uzbunu ili paniku u društvu kada postoje vijesti o kriminalnim djelima. Tada su u igri životi i dostojanstvo ljudi, te ih se ne smije pretvarati u senzacionalne, često i morbidne slučajeve, u kojima se oni za koje se pretpostavlja da su krivi, osuđuju na društveno nepovjerenje, i to prije nego što su osuđeni, ili se pak, u svrhu senzacije, žrtve primorava da javno ponovno proživljavaju podnesenu bol.

Što se tiče priznanja, Papa je ponovno istaknuo da se pravda ima provoditi, ali istinska se pravda ne zadovoljava samo kažnjavanjem krivaca. Valja, naime, učiniti sve moguće kako bi se ispravilo, poboljšalo i odgojilo čovjeka da sazrije, da se ne bi obeshrabrio, nego suočio s prouzročenom štetom i ponovno pokrenuo svoj život, a da ga pritom ne pritišće teret njegovih nevolja. U tom je smislu biblijski uzor priznanja Dobri razbojnik kojemu Isus obećava Raj jer je priznao svoju krivnju, napomenuo je Sveti Otac te istaknuo da kažnjivo djelo nerijetko svoje korijene ima u gospodarskim i društvenim nejednakostima, te u mrežama korupcije i organiziranom kriminalu, koji svoje pomagače traže među najjačima, a žrtve među najranjivijima. Nije dostatno imati prave zakone kako bi se suzbilo to zlo, nego je potrebno obrazovati odgovorne osobe sposobne primijeniti te zakone, upozorio je Papa.

Što se tiče trećega vidika, skrušenosti, koju je papa Franjo nazvao “vratima pokajanja” i “povlaštenim putom koji vodi do srca Boga koji nas prihvaća i pruža nam drugu priliku”, Sveti Otac dao je primjer Dobroga Pastira koji traži izgubljenu ovcu. Oprost ne uklanja i ne smanjuje potrebu za ispravljanjem, koje je vlastito pravdi i koje ne samo da vodi računa o potrebi osobnoga obraćenja, nego ide i dalje, nastojeći obnoviti odnose i ponovno uključiti te osobe u društvo. Nije stoga riječ o tomu da se pronađu sredstva koja mogu zatrti, obeshrabriti i odvojiti od drugih počinitelje zlih djela, nego da im pomognu hoditi putovima dobra. Upravo zbog toga Crkva želi pravdu koja očovječuje, i koja je doista sposobna omogućiti pomirenje, istaknuo je Papa.

Sve je to sažeto u izazovu koji valja prihvatiti kako ne bi pao u zaborav; kako bi postojale mjere koje omogućuju oprostu da ne ostane samo na privatnom području, nego da dosegne pravu političku i institucionalnu dimenziju, stvarajući odnose skladnoga suživota, zaključio je papa Franjo.