Prof. Mirabelli: “Začeto dijete ima pravo na rođenje i nositelj je prava na život”

Uvođenje u nacionalna i internacionalna zakonodavstva priznavanja osobe od samoga začeća i poštivanja priziva savjesti za sve one koji ne kane sudjelovati u dragovoljnom prekidu trudnoće, dvije su vrlo vruće teme. U intervjuu objavljenom u časopisu „Sì alla vita“ profesor Cesare Mirabelli, poznati talijanski pravnik i bivši predsjednik Ustavnoga suda, objasnio je temelje prava na život i prava na priziv savjesti.

Na primjedbu kako mnogi zahtijevaju da se u nacionalnim i međunarodnim zakonodavstvima točno odredi da život počinje začećem, rekao je da talijansko zakonodavstvo u zakonu 194 tvrdi, unatoč izvrtanjima, da država jamči i štiti ljudski život od samog početka, a to znači od začeća, znači da je bitno pravo na život, a moglo bi ga se još i potvrditi i ustavnom odredbom. Ako bih se imao opredijeliti onda ne bih rabio izričaj „osoba“, opredijelio bih se za ‘zaštita života i pravo na život od samog začeća’, obranu života od začeća do prirodne smrti, a to bi moglo biti i međunarodno uporište. Smatram da se tehnički izričaj ima izoštriti da bude još jasnije pravo ljudskog bića na život od samog začeća – istaknuo je profesor Mirabelli.

Osvrćući se na novi mađarski ustav koji tvrdi da svatko ima pravo na život i na ljudsko dostojanstvo te da fetus bude zaštićen od samog začeća, rekao je da je mađarski ustav s pravnog gledišta utemeljen jer začeti ima pravo na rođenje, nositelj je prava na život. To je ispravno shvaćanje, začeti ima pravo na život. Pravo začetog na život ima biti okosnica ustavne rasprave i postavke međunarodnih ugovora – ustvrdio je profesor Mirabelli.

Na primjedbu kako je mađarski ustav izazvao žučna protivljenja jer dovodi u pitanje sve zakone koji omogućuju dragovoljni prekid trudnoće, profesor je rekao da mnoga zakonodavstva štite život od samog začeća. Brazilski civilni zakonik predviđa osobnost začetoga. Jasno je napisano da „civilna osobnost osobe počinje s rođenjem, ali zakon jamči pravo začetome da se rodi. Takvo je poimanje u skladu s tradicijom „rimske pravne“ škole. Smatram vrlo prikladnim ustavno i međunarodno potvrđivanje priznanja prava od samog začeća. Glede zakonodavstava koja ovlašćuju dragovoljni prekid trudnoće, pa i talijanskog zakona, pravno se temelji na zaštiti života začetog djeteta, na zaštiti života i zdravlja majke. Činjenica da je praksa drukčija ne ruši pravni temelj zakona – ustvrdio je profesor Mirabelli.

Osvrćući se na pravo priziva savjesti, rekao je da u zakonu o dragovoljnom prekidu trudnoće ne postoji obveza sudjelovanja u svim radnjama koje se odnose ili prethode dragovoljnom prekidu trudnoće. Obveza se odnosi na potporu nakon zahvata i hitne slučajeve kad je život majke u opasnosti. Zakon uvelike štiti pravo priziva savjesti. Ne može se na zakon primijeniti ograničavajuće tumačenje jer pravo na priziv savjesti štiti temeljno pravo osobe, ne može se dakle one koji se pozivaju na pravo priziva savjesti siliti na radnje povezane s dragovoljnim prekidom trudnoće – objasnio je profesor Mirabelli i dodao:
Zakon jasno veli da zdravstveno i pomoćno osoblje nije obvezno sudjelovati u radnjama koje su potrebne zahvatu dragovoljnog prekida trudnoće, a to su prethodne radnje. Od kardiologa se zahtijeva niz radnji potrebnih zahvatu dragovoljnog prekida trudnoće. Osim toga pravo se na priziv savjesti ne može ograničiti ili priznati samo nekima, diskriminirajući druge. Glede toga u članku 9 zakona 194 od 1978. godine zakona o pobačaju, jasno piše da „priziv savjesti oslobađa zdravstveno i pomoćno osoblje od posebnih procedura i potrebnih radnji usmjerenih na prekid trudnoće, ali ne od potpore prije i nakon zahvata. Zakon objašnjava da se zdravstveno i pomoćno osoblje može pozvati na pravo priziva savjesti pismenim očitovanjem volje poslanim Odjelu za javno zdravstvo pri nadležnoj mjesnoj agenciji – zaključuje profesor Mirabelli.(rv/bitno.net)