1. Izbori zastupnika za Hrvatski sabor svaki su put iznimno važan događaj za nas kao hrvatske građane i za nas kao vjernike. No, ovogodišnji imaju posebno značenje zbog činjenice da se hrvatski građani nalaze i pred referendumom s pitanjem o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji. Premda političari mogu imati svoje razloge zbog kojih strogo odjeljuju tematiku parlamentarnih izbora i referenduma, smatramo da to dvoje ipak, posebno u ovome trenutku, treba gledati u međusobnoj povezanosti.

Iako se na osobit način obraćamo katoličkim vjernicima, željeli bismo da naše riječi dopru i do svih drugih građana naše države te da u svome odlučivanju o tome komu će dati svoj glas imaju u vidu i naša promišljanja, jer su ona pisana radi ostvarivanja općega dobra.
Bez obzira na to o kojoj se i kakvoj zemaljskoj vlasti radilo, Crkva ima poslanje naviještati i nastojati živjeti uvijek istu Istinu, a to ponekad izaziva neslaganja s njezinim stajalištima i otvorenu nesnošljivost. Crkva ne preuzima na sebe političku borbu za vlast, ali se zauzima za općeljudske i evanđeoske vrijednosti, služeći u ljubavi, radi uspostave što pravednijega društva (usp. Benedikt XVI, Deus caritas est, 28). Zbog toga crkvene ustanove i zaređeni službenici u svome pastoralnome djelovanju ostaju izvan svrstavanja u političke stranke i stranačkoga nadmetanja, jer bi u suprotnome ne samo bile prekršene crkvene odredbe nego bi to moglo dovesti do ozbiljne opasnosti narušavanja crkvenoga zajedništva. To je razlog zbog kojega napominjemo i to da se crkveni prostori ne smiju koristiti za stranačka predstavljanja, sučeljavanja ni za druge političke svrhe.

2. Svaki je birač pozvan doći do mudre prosudbe u svjetlu temeljnih ljudskih dobara i okolnosti u hrvatskome društvu u kojemu je pozvan djelovati. To konkretno znači da će u sadašnjim prilikama razmotriti koja su temeljna ljudska dobra u pitanju i prosuditi koja stranka ili politička opcija pojedinih kandidata, sukladno programima koje predstavljaju, zavređuje povjerenje i pruža najviše sigurnosti da će ta dobra štititi i promicati. Veliku pomoć u tome razlikovanju može pružiti Doktrinarna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkome životu (Kongregacija za nauk vjere, 24. studenoga 2002) koju preporučujemo za proučavanje i razmatranje u vjerničkim zajednicama tijekom predizbornoga vremena.
Osim toga, ove smo godine pohodom pape Benedikta XVI. Hrvatskoj dobili i konkretnije uporište i vodilje za život u kojemu se isprepleću pitanja vjere i društvenoga života vjernika u našoj domovini. Njegove su poruke dragocjene i u predizbornim traženjima.

3. Ključ za prepoznavanje konkretnih političkih stavova vjernici pronalaze u nauku i Predaji Crkve, kao i u naravi njezina poslanja. Osim toga, bitan je i vjernički osjećaj i osjećaj crkvenosti koji nosimo u sebi i koji nas vodi u odlučivanju komu želimo povjeriti vodstvo državne zajednice. Upravo zbog vjerničke povezanosti, razmjene mišljenja i crkvenoga zajedništva ne bi trebalo biti teško doći do potrebnih uvida i zauzeti stav o tome koji politički programi proturječe temeljnim antropološkim i etičkim vrijednostima i načelima, ukorijenjenima u naravi ljudskoga bića.
Razumljivo je stoga što i ovom prigodom naglašavamo nužnost zaštite ljudskoga života u svim njegovim etapama, od začeća do prirodne smrti. Među te temelje svakako pripada obitelj. Papa Benedikt XVI. govorio nam je o “nezamjenjivoj vrijednosti obitelji, utemeljene na braku i na potrebi zakonskih odredaba koje bi podupirale obitelji u zadaći rađanja i odgoja djece” (Zagreb, Euharistijsko slavlje na hipodromu, 5. lipnja 2011). Za Crkvu nije prihvatljivo izjednačavanje bilo kojega drugog oblika zajedničkoga života s obitelji, čime bi se pridonosilo narušavanju stabilnosti poimanja obitelji i braka kao zajedništva muškarca i žene, kao i narušavanju prava djece, te zanemarivanju posebnosti značaja i nezamjenjive društvene uloge obitelji. Pritom se ne smije zanemariti niti bolno demografsko pitanje našega naroda.
Na tome tragu, čuvajući nepovredivost života i obitelji, važno je vidjeti kakav je pristup političkih opcija pitanjima odgoja i obrazovanja, tj. koliko važnosti daju vjerskomu odgoju od najranije dobi i na koji se način u obrazovnome sustavu osnovnoga i visokoga obrazovanja iskreno kane zalagati za rast cjelovite osobnosti djece i mladih, uključujući kršćanski svjetonazor. Nadalje, koja se sredstva u vođenju države kane koristiti u promicanju rađanja djece i kako se želi stvarno omogućiti obiteljima da osjete potporu društva u svojoj odgovornosti i spremnosti za prihvaćanje Božjega dara života.
U obitelji se najneposrednije otvaraju prostori ljudskoga razuma i slobode za nadnaravni temelj i za odgoj savjesti. Papa nam je poručio da je oblikovanje savjesti i kakvoća demokracije u izravnoj povezanosti, jer je savjest mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i ljudima te dodao: “Oblikovanjem savjesti, Crkva daje društvu svoj dragocjeni prinos. Taj se doprinos počinje oblikovati u obitelji, a učvršćuje u župi, gdje se djeca i mladi uče produbljivanju Svetog pisma, koje je ‘veliki kodeks’ europske kulture. Istodobno uče o smislu zajednice, utemeljene na daru, a ne na gospodarskom interesu ili na ideologiji, nego na ljubavi, koja je ‘glavna pokretačka sila istinskog razvoja svake osobe i cijeloga čovječanstva’ (Caritas in veritate, 1). Ta se logika darovanosti, naučena u djetinjstvu i mladosti, potom živi u svakom okviru, u igri i u sportu, u međusobnim odnosima, umjetnosti, u dragovoljnom služenju siromašnima i patnicima, a kada je jednom usađena, onda se može primjenjivati i u složenijim područjima politike i ekonomije, surađujući da jedan polis – grad, bude ugodan i gostoljubiv, da ne bude prazan, lažno neutralan, nego bogat ljudskim sadržajima, s izrazitom etičkom crtom” (Zagreb, Hrvatsko narodno kazalište, 4. lipnja 2011).

4. Veliko područje političkoga zauzimanja nedvojbeno je pitanje kulture rada. Ne radi se samo o omogućavanju rada za nezaposlene, o stjecanju sredstava za život, o investicijama i pokretanju proizvodnje, što je iznimno važno, nego i o dostojanstvu radnika i poslodavaca, o zakonima koji reguliraju problematiku rada i poduzetništva, te o institucijama koje su zadužene za promicanje i zaštitu vrijednosti rada. Upravo ne vodeći brigu o cjelovitosti otajstva života, tematika rada se svodi samo na financijsku ili gospodarsku razinu. Ali ona se tiče složene mreže društvenih odnosa i nutarnjih vrijednosti koje ne smiju biti pregažene.
Tako odnos prema nedjelji, koja je za kršćane dan nad svim danima, dan Gospodnji, dakle više od neradnoga dana, otkriva odnos prema drugim temeljnim vrijednostima. Zbog toga je pogubno ustrojavanje dinamike tjedna prepustiti trgovcima i onima kojima je stalo samo do profita.
Osim toga, poznato nam je da u prostoru rada postoje razni odnosi koji mogu biti prožeti sebičnošću ili velikodušnošću, neumjerenošću ili solidarnošću. Nije teško prepoznati komu je stalo do dobra cijele zajednice, a komu samo do osobnoga profita ili iskorištavanja društvenoga i političkoga položaja. Naime, svaki čovjek ima svoju prošlost, tragove svoje odgovornosti ili neodgovornosti, poštenja ili nepoštenja. Zato je važno razmotriti koje su i kakve osobe istaknute na kandidacijskim listama.

5. Nadamo se da ćemo na predstojećim izborima izabrati one zastupnike koji će, ne podliježući ideološkim svrstavanjima, poduzeti zbiljske korake u osvjetljavanju istine o našoj nedavnoj prošlosti i postaviti političke temelje na čvrstoj stijeni istine. Za dobro naše nacije mora se konačno smoći snage za suočavanje sa svim zločinima totalitarizama. Dok su dosada poduzete mjere da se jasno prokažu i sankcioniraju zločini fašizma i nacizma, to se nije dogodilo sa zločinima komunističkoga režima, a baš je to iznimno važno za zdrav hod sadašnjega i budućih hrvatskih naraštaja.
Ne samo da je relativiziranje tih zločina nedopustivo odstupanje od civilizacijske baštine uljuđenih naroda, nego je to duboka rana za sve one koji do danas nemaju spoznaju o svojim najbližima, a zatim i za cijelu naciju koja živi sramotnu dvojnost kriterija iz koje ne može proizlaziti nikakvo napredovanje u dobru. Vrijeme Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega sa svojim je bolnim pitanjima urezano u svijest naraštaja i opterećuje sadašnjost. I dalje u hrvatskome kulturološkom tkivu živi spomen na osobe čije živote jasno treba označiti kao nedolične, kao one iza kojih je ostao govor zla i gaženja ljudskoga dostojanstva. Oni ne mogu biti nadahnuće niti primjeri za nasljedovanje.
Zbog toga smo svjedoci da jedna relativizacija lako rađa nove oblike relativizacije. Sa žaljenjem uočavamo da se nastavlja stvaranje i nametanje nejasne slike o obrani domovine u napadu na slobodu i neovisnost Hrvatske prije dvadeset godina, sa svim začuđujućim posljedicama na pravnoj i političkoj razini. Hrvatska vlast ima odgovornost čuvati, štititi i učvršćivati spomen na nosive događaje i ljude koji su važni za identitet i memoriju suvremene Hrvatske, otklanjajući napadaje na stupove istinskih vrijednosti.

6. Na početku smo spomenuli da ovi izbori imaju važnost i zbog neposredne blizine odlučivanja građana Hrvatske o mogućemu ulasku naše države u savezništvo sa zemljama Europske Unije.
Mi smo vam se prošle godine povodom pristupnih pregovora već obratili prigodnim Pismom (19. ožujka 2010). Preporučujemo da ga ponovno pročitate i u njemu na detaljniji način pronađete naš stav i naglaske o pojedinim pitanjima.
Sada vam skrećemo pozornost na činjenicu da smo u godinama borbe za opstojnost Hrvatske i obranu njezine nezavisnosti jasno i gorljivo bili usmjereni prema zajednici europskih naroda, uvijek oslonjeni na činjenicu da je Hrvatska sastavnica Europe na povijesno-kulturnome planu te da je pridonijela izgrađivanju Europe. To su prepoznali i na izravan način više puta ponovili nasljednici sv. Petra, a osobito u najnovije vrijeme blaženi papa Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI.
Svjesni smo razočaranja koja su nastala i tijekom posljednjih godina, zbog nekih postupaka u europskim političkim okvirima, zbog premalo osjetljivosti za hrvatska nastojanja i žrtve. Sasvim je opravdano i dobro pitati se o vrijednostima koje se promiču, o prednostima i manama koje otvara takva asocijacija, iznoseći valjane argumente. I mi smo u spomenutome Pismu naglasili da Europa “pati od duboke krize vrednota” (br. 13). Štoviše, Crkva je toliko puta upozoravala i na činjenicu da Europa ne može graditi svoju budućnost oslanjajući se samo na gospodarsko i financijsko zajedništvo, te da treba ponovno otkriti svoje duboke vrijednosti, među kojima su i kršćanski korijeni.
No, Europa je ozračje kojemu Hrvatska pripada, u kojemu treba pridonositi i boriti se za europsko lice Europe. U odvagivanju odgovora na referendumu dobro se pitati što se to tijekom dvadeset godina dogodilo, a što bi mijenjalo naš odnos prema Europi; gdje se izgubila čežnja prepoznavanja tako vidljive europske pripadnosti.
Čini nam se da odgovornost leži ponajprije u Hrvatskoj. Nisu li upravo potezi i stavovi hrvatskih političara dovodili Hrvatsku u nejasnoće i u neprilike? Ravnodušnost ili nebriga za hrvatska identitetska obilježja stvarale su čudne dojmove i nerijetko netočno tumačile “zahtjeve Europe”.
Stoga je važno tko će i na koji način promicati hrvatske vrijednosti koje mogu obogatiti Europu; kakva će biti politika koja se može u raznim oblicima zvati europskom. Ako Europi pristupimo svojim identitetom koji se uspio izboriti i sačuvati suverenost i prepoznatljivost, ne treba se bojati da to nije moguće u okviru te europske asocijacije. Zato napominjemo da nije svejedno koga se bira i na ovim izborima, jer zastupanje “europske opcije” ima puno boja. Ponekad teško prepoznatljivih.

7. Braćo i sestre, želeći da predizborna promidžba bude istinska prilika za politički i moralni rast pozivamo:
a) neka vjernici koji djeluju u političkome životu budu hrabri i neka se primjereno organiziraju i zdušno zalažu za kršćanske stavove koji se tiču poštivanja života, obitelji, odgoja i obrazovanja te kulture rada;
b) neka birači ne podlegnu kušnji neizlaženja na izbore i neka sudjeluju svojim glasovanjem, jer se nemamo pravo žaliti na prilike u kojima živimo ako sami na njih ne utječemo dajući prostora odgovarajućoj politici;
c) neka mjerodavna državna tijela u svojoj odgovornosti omoguće svim strankama i kandidatima primjereno predstavljanje njihovih programa, bez medijskih blokada i isključivosti;
d) neka političke stranke i kandidati jasno i realno predstave narodu svoje stavove, bez pokušaja manipuliranja, ne služeći se, dakle, sredstvima koja odstupaju od istinitosti, kako namjernim iskrivljavanjem stvarnoga stanja i lažnim obećanjima, tako i raznovrsnim diskreditiranjem političkih protivnika;
e) neka svećenici i crkveni službenici, bez imalo politiziranja, iskoriste predizborno vrijeme kao molitveni i evangelizacijski trenutak, okupljajući vjernike na molitvu za domovinu i produbljujući oblikovanje političke svijesti u skladu s društvenim naukom Crkve;
f) neka svatko ozbiljno, odgovorno i što cjelovitije razmotri pitanje pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji, pazeći na istinu o hrvatskoj stoljetnoj pripadnosti i sudjelovanju u građenju kulturalnih i društvenih obilježja Europe, kao i o važnosti da hrvatski političari štite i promiču hrvatski identitet u takvoj zajednici.
Svi mi, vjernici, zdušnom molitvom trajno pratimo korake u političkome životu i zazivamo snagu Božjega Duha za one kojima bude povjereno vodstvo naše zemlje u idućem razdoblju povijesti.

8. Braćo i sestre, Bog nam je podario predivnu domovinu. Znamo da se nesebičnim radom i solidarnošću u njoj može lijepo živjeti. Bog nam je povjerio i brigu za Hrvatsku: od brige za ljude do brige za prirodna bogatstva. Tijekom stoljeća darovao nam je i uzore u hrvatskim velikanima duha iz gospodarskoga, političkoga, znanstvenoga i općekulturnoga života koji se nisu štedjeli u svome domoljublju. Na prvome su mjestu svetački likovi, a osim njih, kao izniman primjer takvoga darivanja, pred nama su hrvatski branitelji koji su tijekom nasrtaja na slobodu i temeljne ljudske vrijednosti svjedočili sebedarjem i odgovornošću.
Moleći za Božji blagoslov i za zagovor sv. Josipa, zaštitnika hrvatske domovine, kao i svih hrvatskih svetaca i blaženika, a osobito bl. Alojzija Stepinca, pozdravljamo vas u zajedništvu vjere i crkvene suodgovornosti.

Vaši biskupi
U Varaždinu, na blagdan sv. Luke Evanđelista, 18. listopada 2011.

***

Hrvatski biskupi pozivaju birače da svakako glasuju na izborima za zastupnike u Hrvatskome saboru i da odgovorno pristupe referendumu o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji:

Nemamo se pravo žaliti na prilike u kojima živimo ako sami na njih ne želimo utjecati

Braćo i sestre, želeći da predizborna promidžba bude istinska prilika za politički i moralni rast pozivamo:
a) neka vjernici koji djeluju u političkome životu budu hrabri i neka se primjereno organiziraju i zdušno zalažu za kršćanske stavove koji se tiču poštivanja života, obitelji, odgoja i obrazovanja te kulture rada;
b) neka birači ne podlegnu kušnji neizlaženja na izbore i neka sudjeluju svojim glasovanjem, jer se nemamo pravo žaliti na prilike u kojima živimo ako sami na njih ne utječemo dajući prostora odgovarajućoj politici;
c) neka mjerodavna državna tijela u svojoj odgovornosti omoguće svim strankama i kandidatima primjereno predstavljanje njihovih programa, bez medijskih blokada i isključivosti;
d) neka političke stranke i kandidati narodu jasno i realno predstave svoje stavove, bez pokušaja manipuliranja, ne služeći se, dakle, sredstvima koja odstupaju od istinitosti, kako namjernim iskrivljavanjem stvarnoga stanja i lažnim obećanjima, tako i raznovrsnim diskreditiranjem političkih protivnika;
e) neka svećenici i crkveni službenici, bez imalo politiziranja, iskoriste predizborno vrijeme kao molitveni i evangelizacijski trenutak, okupljajući vjernike na molitvu za domovinu i produbljujući oblikovanje političke svijesti u skladu s društvenim naukom Crkve;
f) neka svatko ozbiljno, odgovorno i što cjelovitije razmotri pitanje pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji, pazeći na istinu o hrvatskoj stoljetnoj pripadnosti i sudjelovanju u građenju kulturnih i društvenih obilježja Europe, kao i o važnosti da hrvatski političari štite i promiču hrvatski identitet u takvoj zajednici.
Svi mi, vjernici, zdušnom molitvom trajno pratimo korake u političkome životu i zazivamo snagu Božjega Duha za one kojima bude povjereno vodstvo naše zemlje u idućemu razdoblju povijesti.