'Petar posjećuje Andriju'
Papa započeo trodnevni posjet Turskoj
Današnja Turska ubraja se među najvažnija područja ranog kršćanstva. U državi u kojoj je bilo sjedište Bizanta i Osmanskoga Carstva kršćani su do 20. stoljeća bili manjina, ali koja je predstavljala oko 30 posto stanovništva. Njihov broj do danas se smanjio, prema procjenama, na samo 150.000 vjernika.
Papa Franjo danas je započeo svoj trodnevni posjet Turskoj, tijekom kojeg će se susresti s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom te s carigradskim patrijarhom Bartolomejem. Pohod pape Franje moći će se pratiti u izravnom prijenosu putem Vatikanske televizije. U petak poslijepodne predviđen je posjet mauzoleju Atatürka te susret s predsjednikom Erdoganom u 13.15. U subotu u 9.30 je planiran Papin dolazak u Istanbul gdje će posjetiti Muzej sv. Sofije i džamiju sultana Ahmeta, te služiti misu u istanbulskoj katedrali s latinskom, armenskom, sirskom i kaldejskom katoličkom zajednicom. Ekumenska molitva u patrijaršijskoj crkvi i privatni susret s ekumenskim patrijarhom Bartolomejem zakazan je u 17 sati, a Večernja u prigodi početka Godine posvećenog života s video porukom Pape bit će u 19 sati.
U nedjelju će zajedno s carigradski patrijarhom Bartolomejem u 8.20 sati nazočiti Božanskoj liturgiji Ivana Zlatoustog, nakon koje slijedi ekumenski blagoslov i potpisivanje zajedničke izjave. Svečanost oproštaja u zračnoj luci Istambul je u 15.45 sati.
Papa Franjo četvrti je papa koji u novijoj povijesti putuje u sjedište Ekumenskog patrijarhata, u Istanbul. Prije njega na Bosporu su već bili Pavao VI. (1967.), Ivan Pavao II. (1979.) i Benedikt XVI. (2006.). Neposredno pred svoje putovanje Ivan Pavao II. izjavio je da njegov odlazak u Tursku znači da “Petar posjećuje Andriju”, ukazujući na dvojicu apostola i utemeljitelja dvaju najvažnijih biskupskih sjedišta kršćanstva.
Kršćani u Turskoj: mala zajednica koja nestaje
Današnja Turska ubraja se među najvažnija područja ranog kršćanstva. U državi u kojoj je bilo sjedište Bizanta i Osmanskoga Carstva kršćani su do 20. stoljeća bili manjina, ali koja je predstavljala oko 30 posto stanovništva. Njihov broj do danas se smanjio, prema procjenama, na samo 150.000 vjernika. U državi koja ima 75 milijuna stanovnika, muslimana je gotovo 99 posto, dok je udio kršćana oko 0,2 posto. Tijekom posljednja četiri desetljeća broj kršćana u Istanbulu s 85.000 pao je na oko dvije tisuće.
Uzroci drastičnog opadanja broja kršćana, između ostalog su i genocid nad Armencima tijekom Prvoga svjetskog rata, zatim grčko-turska razmjena stanovništva u duhu Ugovora iz Lausanne iz 1923. godine, kao i za kršćane već desetljećima štetna vjerska politika.
Grčka Pravoslavna Crkva, Armenska Apostolska Crkva i Židovi, jedine su službeno priznate nemuslimanske vjerske zajednice u Turskoj. Najjaču skupinu kršćana i dalje predstavljaju Armenci, s oko 70.000 vjernika. Neki crkveni poglavari smatraju da u Turskoj živi još desetak tisuća takozvanih kripto-Armenaca koji svoje kršćanstvo ne žive javno. Osim toga, brojni Armenci u Turskoj nisu službeno niti evidentirani. Mala armenska katolička zajednica u Istanbulu broji tek oko 3.000 vjernika.
Druga po veličini kršćanska zajednica je Sirijska Pravoslavna Crkva, s oko 13.000 vjernika. Oko 10.000 ih živi u Istanbulu, dok ostali tradicionalno žive na području Tur Abdina na jugoistoku Turske. Ono što vrijedi za Armence, odnosi se i na Sirijce. I njihov broj je vjerojatno veći, ali mnogi se javno ne izjašnjavaju da su kršćani. Točni podaci, tako, nisu dostupni, kao niti broj vjernika Sirijske Katoličke Crkve u zemlji ili broj onih koji pripadaju Kaldejskoj Crkvi. Potonjoj pripadaju i izbjeglice iz Iraka.
Prema najnovijim podacima vatikanskog ureda za statistiku, u Turskoj ima 53.000 katolika. U taj broj uz rimokatolike uvršteni su i unijati (sirijski, kaldejski i armenski katolici). Službeni Vatikan navodi da u Turskoj trenutno ima sedam katoličkih administrativnih jedinica (biskupija ili apostolskih vikarijata), 54 župe i 13 pastoralnih središta. O vjernicima skrbe šestorica biskupa, 58 svećenika, sedmorica redovničke braće, 54 redovnice i dvojica trajnih đakona. Trenutno se četvorica bogoslova pripremaju za svećeništvo. U dušobrižništvu djeluju još i dva člana svjetovnih instituta, sedmero laika misionara i 68 vjeroučitelja. Nadalje, u Turskoj djeluje 29 katoličkih odgojno-obrazovnih institucija, kao što su vrtići, osnovne i srednje škole, gimnazije i posebne škole. Uz tri katoličke bolnice, Crkva djeluje još i u dvjema klinikama i u pet domova za osobe s invaliditetom i umirovljenike.
U Turskoj je još i oko 18.000 protestanata svih denominacija. Uglavnom su to luteranski, reformirani, metodistički i baptistički kršćani. Uz njih su prisutne i Anglikanska i Prezbiterijalna Crkva, kao i brojne slobodne Crkve.
Načelo laičnosti u turskom Ustavu predviđa strogu odvojenost religije i države, kao i slobodu ispovijedanja vjere i kulta. Pod vodstvom sadašnjeg predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana stanje se za kršćane u nekim vidovima poboljšalo, ali kršćanskim Crkvama i dalje nije priznata pravna osobnost.
IKA | Bitno.net