Jao vama, zakonoznanci, što ste odnijeli ključ znanja! – Sveti je Otac svoju propovijed utemeljio na tim Isusovim riječima o kojima govori Evanđelje u jučerašnjoj liturgiji. Kada idemo ulicom i nađemo se pred nekom zatvorenom crkvom, osjetimo nešto čudno, jer zatvorena se crkva ne može shvatiti – primijetio je Papa te istaknuo kako nam katkada tumače razloge za to, ali to su – prema Papinim riječima – samo izgovori, opravdanja, a stvarnost je to da je crkva zatvorena i ljudi koji prolaze ispred nje, ne mogu ući. Ili još gore, – dodao je Sveti Otac – Gospodin koji je unutra ne može izići.

Isus nam danas govori o toj zatvorenosti; prizor je to onih kršćana koji imaju ključ u ruci, ali ga odnose, ne otvaraju vrata. Štoviše, još gore, zaustavljaju se na vratima, i ne dopuštaju ulazak, a na taj način ni oni ne ulaze. To je rezultat nedostatka kršćanskoga svjedočenja, a kada je taj kršćanin svećenik, biskup ili papa, onda je još gore – primijetio je papa Franjo te upitao – Kako je moguće da kršćanin dođe do takvoga ponašanja – „ključ u džepu i zatvorena vrata“?

Vjera prolazi, takoreći, kroz posudu za destilaciju i postaje ideologija. A u ideologijama nema Isusa; nema Njegove nježnosti, ljubavi, blagosti. Ideologije su uvijek krute – napomenuo je papa Franjo te istaknuo – A kada neki kršćanin postane učenik ideologije, izgubio je vjeru; nije više Isusov učenik nego je učenik takvoga ponašanja, te misli… Zbog toga im Isus kaže: ‘Uzeste ključ znanja’. Poznavanje Isusa pretvorilo se u ideološko, i moralističko, znanje, jer su zatvarali vrata brojnim propisima – rekao je Papa.

To je dakle duhovni, umni postupak onih koji žele ključ u džepu i zatvorena vrata. Vjera postaje ideologija, a ideologija plaši, tjera ljude, udaljuje ljude, i udaljuje Crkvu od ljudi – napomenuo je Sveti Otac. To je teška bolest – dodao je – ti ideološki kršćani. Bolest je to, ali nije nova. Već apostol Ivan govori o tomu u svojoj prvoj poslanici. Kršćani koji gube vjeru i više vole ideologije. Njihovo je vladanje takvo da postaju kruti, moralizatori, etični, ali bez dobrote – rekao je Papa te primijetio da bismo se mogli upitati: Ali, zašto kršćanin postaje takav? Što se događa u srcu toga kršćanina, toga svećenika, toga biskupa, toga pape, da je postao takav?

Jednostavno, – rekao je Sveti Otac – taj kršćanin ne moli. A ako nedostaje molitve, uvijek zatvaraš vrata. Ključ koji otvara vrata vjere jest molitva – dodao je Papa te upozorio – To se događa kada kršćanin ne moli. A njegovo je svjedočanstvo oholo. Tko ne moli, taj je ohol, umišljen, siguran u sebe. Nije ponizan; traži vlastito promaknuće.

Kada, naprotiv, kršćanin moli, ne udaljuje se od vjere, nego razgovara s Isusom – napomenuo je Papa te istaknuo – Kažem: kada kršćanin moli, a ne kada izgovara molitve, jer oni su zakonoznanci izgovarali brojne molitve kako bi se pokazali pred ljudima. Isus, međutim, kaže: ‘A ti kad moliš, uđi u svoju sobu i pomoli se Ocu u tajnosti, od srca srcu’. Jedno je moliti, a drugo izgovarati molitve – istaknuo je Sveti Otac.

Ovi ne mole, napuštaju vjeru i pretvaraju ju u moralizatorsku ideologiju, kazuistiku, bez Isusa. A kada ih neki prorok ili dobar kršćanin ukori, čine ono isto što su učinili s Isusom: ‘Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta’. Ti su ideolozi oštri, podmukli, nisu transparentni – primijetio je Papa. Jadni, ljudi su to okaljani ohološću – napomenuo je te potaknuo – Molimo Gospodina milost da ne prestanemo moliti kako ne bismo izgubili vjeru, i da ostanemo ponizni. Tako nećemo postati zatvoreni, oni koji Gospodinu zatvaraju put – rekao je na kraju papa Franjo. (rv/bitno.net)