Papa Franjo u subotu je na privatnoj audijenciji primio 362 sudionika Generalne skupštine Fokolara. Neki od njih bili su prisutni u dvorani Pavla VI. u Vatikanu, a većina je bila povezana elektroničkim putem. Primajući ih uputio je svoj pozdrav svim članovima Pokreta. Potaknuo ih je da ostanu vjerni izvoru svoje karizme, ostajući u dijalogu s novim društvenim i kulturnim situacijama. Pozvao ih je da se čuvaju svake autoreferencijalnosti, da u svakoj krizi uoče priliku za rast, da budu svjedoci bratske ljubavi koja nadilazi sve prepreke i da sve više promiču sinodalnost. Završio je pozivom da oponašajući utemeljiteljicu Chiaru Lubich, osluškuju vapaj napuštenosti Krista na križu, što je srce kršćanstva i karizma Fokolara, objavljeno je na stranicama pokreta na hrvatskom jeziku.

Nakon smrti utemeljiteljice – pojasnio je Papa u svom govoru – Pokret je pozvan prevladati prirodnu zbunjenost i brojčani pad. “Svaka je karizma kreativna, nije muzejski kip. […] Treba ostati vjerni izvoru nastojeći ga razmotriti i potom izraziti u dijalogu s novim društvenim i kulturnim situacijama. Stablo ima čvrste korijene, ali raste u dijalogu sa stvarnošću. To djelo osuvremenjivanja je utoliko plodnije koliko se više ostvaruje u usklađivanju kreativnosti, mudrosti, osjetljivosti prema svima i u vjernosti Crkvi. Vaša duhovnost, koju označavaju dijalog i otvorenost prema različitim kulturnim, socijalnim i vjerskim kontekstima, zasigurno može pogodovati tom procesu. Otvorenost prema drugima, ma tko oni bili, uvijek se mora njegovati: Evanđelje je namijenjeno svima, ali ne kao prozelitizam, ne, namijenjeno je svima kao kvasac novog čovječanstva na svakom mjestu i u svakom vremenu.“

Papa je upozorio na samoreferencijalnost „koja nikad ne dolazi od dobrog duha, to je ono čemu se nadamo u cijeloj Crkvi: čuvati se povlačenja u sebe, što uvijek vodi k tome da branimo institucije na štetu ljudi i što može dovesti i do opravdavanja ili pokrivanja oblika zlostavljanja. […] Bolje je biti hrabri i suočiti se otvoreno i u istini s problemima, slijedeći uvijek naputke Crkve. […] Slavljenje sebe ne čini dobro karizmi. Ne. Umjesto toga, valja svakoga dana s divljenjem – ne zaboravite divljenje koje uvijek ukazuje na Božju prisutnost – prihvaćati besplatni dar koji ste dobili susrevši svoj životni ideal i, uz Božju pomoć, pokušati na njega odgovoriti vjerom, poniznošću i hrabrošću, kao Djevica Marija nakon navještenja.“

Zatim je prešao na drugu temu, ističući važnost kriza koje su uvijek prigode za rast. Kriza „je vrijeme Duha, koji budi potrebu za osuvremenjivanjem, a da se ne obeshrabrimo pred ljudskom složenošću i njezinim proturječnostima. […] Zadatak onih koji obnašaju dužnosti upravljanja na svim razinama je nastojati se na najbolji i najkonstruktivniji način nositi s krizama u zajednici i u organizacijama. S druge strane, s duhovnim krizama osoba, koje uključuju intimu pojedinca i sferu savjesti, trebaju se razborito suočiti oni koji nisu na upravljačkim dužnostima, na svim razinama, unutar Pokreta. (…) Miješanje sfere vlasti i sfere savjesti dovodi do zlouporabe moći i drugih zloporaba kojima smo svjedočili kad je otkriven lonac ovih ružnih problema.”

Za ostvarenje jedinstva, na što se Fokolari osjećaju posebno pozvanima, Papa ukazuje na dvojaku perspektivu: „Glede vanjskog djelovanja, potičem vas da budete svjedoci bliskosti kroz bratsku ljubav koja prevladava sve prepreke i doseže svaku ljudsku situaciju. Nadilazite prepreke, ne bojte se! To je put bratske blizine, koja prenosi prisutnost Uskrsloga muževima i ženama našega vremena, počevši od siromašnih, posljednjih i odbačenih; radeći zajedno s ljudima dobre volje na promicanju pravde i mira. […] Glede djelovanja unutar Pokreta Papa potiče na sve veće promicanje sinodalnosti „kako bi svi članovi, kao čuvari iste karizme, bili suodgovorni i sudjelovali u životu Djela Marijina i njegovih specifičnih ciljeva. Tko god ima odgovornost upravljanja, pozvan je poticati i provoditi transparentno savjetovanje ne samo unutar upravljačkih tijela, već i na svim razinama, zahvaljujući logici zajedništva prema kojoj svatko može svoje darove i svoja mišljenja dati u službu drugima, u istini i slobodno.“

Papa je zaključio pozivom da, nasljedujući utemeljiteljicu Chiaru Lubich, uvijek osluškuju vapaj napuštenosti Krista na križu „koji očituje najvišu mjeru ljubavi. Milost koja iz toga proizlazi može u nama, slabima i grešnima, pobuditi velikodušne i ponekad herojske odgovore; može pretvoriti patnju, pa čak i tragedije u izvor svjetla i nade za čovječanstvo. To prelaženje iz smrti u život je srce kršćanstva, a također i vaše karizme.“

Susret s papom Franjom otvorila je Maria Voce, predsjednica Fokolara na odlasku. Ona je predstavila novu predsjednicu Margaret Karram riječima: „Zahvalni smo Duhu Svetom što ju je izabrao i radosna sam što je sada mogu preporučiti vašim molitvama i ljubavi, Sveti Oče, koja će zasigurno biti jednako duboka i velika kao što je bila prema meni svih ovih godina.“

Novoizabrana predsjednica, uzbuđena, povjerila je Papi da ne voli riječ „predsjednica“ i rekla: „Ja sam kći Crkve i želim biti u služenju svima.“ Izrazila je zahvalnost za riječi i geste Pape, koje nas „neprestano potiču da sa svim Božjim narodom izađemo i prignemo se nad bolima čovječanstva te pridonesemo da se u našem zajedničkom domu svi uzajamno gledaju i odnose kao braća i sestre.“ Zahvalila je Vijeću za laike, obitelj i život što su dopustili da se Generalna skupština održi elektroničkim putem.