Na početku mise Papu je u baziliku uveo i pozdravio Papin vikar za Rimsku biskupiju kardinal Agostino Vallini.

Sveti Oče, sveta Crkva u Rimu danas od radosti kliče u Gospodinu prihvaćajući svojega biskupa, nasljednika apostola Petra, koji preuzima prvostolnicu. Ovo je izabrano i blagoslovljeno mjesto, iz kojega, vjerno kroz stoljeća, stijena na kojoj je utemeljena Crkva u istini potvrđuje braću u istini vjere, svim Crkvama predsjeda u ljubavi i odlučnom blagošću vodi sve na putovima svetosti, istaknuo je kardinal Vallini. Presvetom se Trojstvu uzdiže naš hvalospjev i naš molitveni zagovor da se pod jednim Pastirom od jednoga do drugog kraja zemlje oblikuje samo jedno stado. Sveti Oče, sinovskom odanošću, ispovijedamo da ćemo Vašem učiteljstvu i vodstvu biti pokorni i poslušni, zaključio je kardinal Vallini.

U svojoj homiliji na Nedjelju božanskog milosrđa Papa je govorio upravo o Božjem milosrđu istaknuvši kako je Božja ljubav prema nama velika i da nikada ne nestaje. Bog nas uvijek čvrsto drži za ruku i podupire, ponovno nas podiže kada padnemo, vodi nas. U nastavku je Papa govorio o Božjoj strpljivosti i nježnosti koja je došla do izražaja u tri događaja opisana u Evanđeljima: u izvješćima o Tominoj nevjeri, Petrovu nijekanju Isusa te dvojici učenika iz Emausa. To je Božji stil: on nije nestrpljiv poput nas, koji želimo sve i odmah. Bog je strpljiv s nama jer nas ljubi, a onaj koji ljubi taj razumije, nada se, vjeruje, ne napušta, ne ruši mostove, zna oprostiti. Sjetimo se toga u našem kršćanskom životu: Bog nas uvijek čeka, i kada se udaljimo od njega! On nije nikada daleko i ako mu se vratimo spreman je zagrliti nas, rekao je Papa te u nastavku protumačio prispodobu u milosrdnom ocu. Bog nas, rekao je Papa, uvijek čeka, ne umara se. Isus nam pokazuje tu Božju milosrdnu strpljivost zato da pronađemo vjeru, nadu i ljubav. Citirajući velikog teologa Romana Guardinija Papa je rekao kako postoji kao „neki dijalog između naše slabosti i Božjeg strpljenja. Dijalog koji nam daje nadu”.

Moramo, istaknuo je Papa, skupiti hrabrosti da mu se vratimo, ma koliko zabludjeli, ma koliko grešni bili. Poput Tome i mi možemo ući u Isusove rane, možemo ga stvarno dotaknuti; i to se događa svaki put kada primamo s vjerom sakramente. Upravo ondje, u Isusovim ranama, mi smo sigurni, tu se očituje beskrajna ljubav njegova srca. Važno je, dodao je Papa, imati hrabrosti uzdati se u Isusovo milosrđe, uzdati se u njegovu strpljivost, sklanjati se uvijek u rane njegove ljubavi. Možda bi neki od nas mogli biti obeshrabreni radi vlastitoga grijeha, ali, istaknuo je Papa, „Bog čeka upravo tebe, traži od tebe hrabrosti da ideš njemu”. „Koliko mi se samo puta u mojoj pastoralnoj službi dogodilo”, povjerio se Papa vjernicima u bazilici svetog Ivana Lateranskog, „da čujem: ‘Oče, imam mnogo grijeha’; a ja sam uvijek upućivao isti poziv: ‘Ne boj se, idi Njemu, on te čeka, On će sve učiniti’. S koliko smo samo svjetovnih ponuda obasuti sa svih strana, ali pustimo da nas privuče ono što Bog nudi, da nas On zamiluje svojom ljubavlju”.

Isusovim ranama mi smo ozdravljeni, nastavio je Papa. Dakle upravo gledajući moj grijeh ja mogu vidjeti i susreti Božje milosrđe, njegovu ljubav i poći njemu da primim oproštenje. „U mojem osobnom životu”, dodao je Papa, „vidio sam toliko puta Božje milosrdno lice, njegovu strpljivost; vidio sam također kod mnogih osoba hrabrost da uđu u Isusove rane govoreći mu: ‘Gospodine ovdje sam, prihvati moje siromaštvo, u svoje rane sakrij moj grijeh, operi ga svojom krvlju’. I uvijek sam vidio da je Bog to učinio, da je prihvatio, utješio, oprao, ljubio. Pustimo da nas obuzme Božje milosrđe; uzdajmo se u njegovu strpljivost koja nam uvijek daje vremena; imajmo hrabrosti vratiti se u njegov dom, boraviti u ranama njegove ljubavi, pustimo da nas on ljubi, da susretnemo njegovu ljubav u sakramentima. Osjetit ćemo tada njegovu nježnost, osjetit ćemo njegov zagrljaj i bit ćemo i mi sposobni za milosrđe, strpljivost, opraštanje, ljubav”, rekao je Papa u svojoj homiliji u bazilici svetog Ivana Lateranskog. (ika/bitno.net)