Barkat Masih, 56-godišnji Pakistanac, rođen je u hinduističkoj obitelji, ali je prešao na kršćanstvo. Bio je optužen zbog psovke na proroka Muhameda 1. listopada 2011., i prvostupanjskom presudom osuđen na smrtnu kaznu. Sve je započelo prepirkom na radnom mjestu oko ilegalnog zauzimanja nekog zemljišta. Barkat se usprotivio dvojici muslimana Muhammadu Saleemu i Muhammadu Shoaibu koji su mu potom zaprijetili da će “platiti”. Prijetnje su rezultirale lažnom optužbom za psovanje na proroka Muhameda što se u islamskom Pakistanu kažnjava smrću. Nakon što je proveo 18 mjeseci u zatvoru, sudac Vrhovnog suda u Bahwalpuru Javed Ahmed,  koji je presjedao saslušanjem, izrekao je 28. siječnja ove godine oslobađajuću presudu utvrdivši da zločin nije počinjen.

Barkat_MasihKako izvještava misionarska novinska agencija Asia news, aktivisti za ljudska prava i kršćanski vođe izrazili su zadovoljstvo zbog oslobađajuće presude koja je pozitivan znak za sve buduće slične slučajeve. World Vision In Progress, nevladina organizacija koja je podržala Barkatovu obranu,  poručila je kako smatra da ova presuda označava početak novih promjena. Haroon Barkat Masih, predsjednik Fondacije Masihi, ističe da su zakoni o bogohuljenju iskorištavani za “ciljanje na marginaliziranje zajednice”. Iz tog razloga se nada da će slučaj biti važan “presedan” i da je potrebno unijeti promjene u postojeće zakonodavstvo. Ovo je još samo jedan od niza slučajeva lažno prijavljenih kršćana za bogohuljenje koje se u islamskom Pakistanu vrlo strogo kažnjava.

Blasfemija ili bogohuljenje je izraz kojim se označava korištenje imena Boga ili božanstava na način koji određena religija ili njene vlasti smatraju nedopustivim i uvredljivim, odnosno svetogrđem. U širem smislu se pod tim podrazumijeva svako javno suprotstavljanje uvriježenoj religijskoj dogmi ili vjerovanjima. Blasfemija se još u najranijim državama javlja kao krivično djelo, i to jedno od najtežih, za koje su predviđene najsurovije kazne – od smrtne, koja se izvodila na posebno bolne i ponižavajuće načine, preko tjelesnih (najčešće rezanje ruku, jezika i sl. u svrhu sprječavanja ponovnog počinjenja istog djela) do progonstva.

Od ostalih zabilježenih slučajeva bogohuljenja, svjetsku pažnju je plijenila vijest o uhićenju maloljetnice Rimshe Masih iz siromašnog kršćanskog predgrađa pakistanskog glavnog grada Islamabada, kod koje su pronađene nagorjele stranice istrgnute iz Kur’ana i neke druge vjerske knjige s kuranskim citatima, što je u Pakistanu dovoljno za smrtnu kaznu vješanjem ili doživotni zatvor.

Riječ je bila o trinaestogodišnjoj djevojci s Downovim sindromom koju je lažno prijavio njezin susjed. Policijsko uhićenje i zatvaranje zajedno s odraslima u jedan od najgorih zatvora u Pakistanu, pokušaj linča njezinih najbližih te prijetnja smrtne kazne zbog tobožnje blasfemije – svjedoči o nevjerojatnom užasu kroz koji prolaze pripadnici prezrene i progonjene kršćanske manjine u toj azijskoj zemlji. Mnogi, naime, pozivaju na “reviziju” zakona, koji se često koristi za podmirenje osobnih sporova i sukoba, a koji je izazvao brutalno ubojstvo katoličkog ministra za manjine Shahbaza Bhattija i guvernera Punjaba Salmaana Taseera u 2011. godini.

Oslobađajuća presuda Barkata Masiha može dati novu snagu i nadu ostalim žrtvama “crnog zakona “, uključujući i 46-godišnju majku petero djece, Asiju Bibi, koja još uvijek čeka saslušanje.

J.J. | Bitno.net