Tolkien i vjera

Ovo je jedna od najkatoličkijih scena u Gospodaru prstenova – Boromirova posljednja pomast

Aragorn, istinski kralj i svećenik mogao je poslati Boromira čistog srca i s prekrasnim riječima kojih bi se svi katolici trebali nadati da će ih čuti: „Ti si pobijedio. Malo je onih koji su uspjeli izvojevati takvu pobjedu. Budi s mirom!“

boromir

Boromirova smrt. Autor: Inger Edelfeldt/fan.theonering.net

Jedna od najkatoličkijih scena u Gospodaru prstenova je Boromirova smrt. Ubrzo nakon što je Boromir pokušao oteti prsten Frodu, Prstenova družina se raspala i napale su je stotine oraka. Kada su orci pokušali zarobiti Merry i Pippina, Boromir ih je obranio ubivši barem 20 oraka prije nego što je pokleknuo pod kišom strijela. Ratnik je pao pored drveta i dok je umirao od zadobivenih ozljeda pronašao ga je Aragorn.

„Aragorn je kleknuo pored njega. Boromir je otvorio svoje oči i pokušao govoriti. Vrlo polako riječi su izlazile iz njega: „Pokušao sam Frodu oteti prsten“, rekao je. „Tako mi je žao. Platio sam svoje.“ Pogled mu je odlutao do palih neprijatelja, barem dvadeset ih je ležalo na tlu. „Otišli su, hobiti, orci su ih zarobili. Mislim da nisu mrtvi. Orci su ih vezali.“ Zastao je i umorno zatvorio oči. Nakon par trenutaka ponovno je progovorio.

„Doviđenja, Aragorne! Idi u Minas Tirith i spasi moje ljude! Ja sam poražen.“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Ne!“ rekao je Aragorn, dok mu je uzimao ruku i ljubio čelo. „Ti si pobijedio. Malo je onih koji su uspjeli izvojevati takvu pobjedu. Budi s mirom! Minas Tirith neće pasti!“

Boromir se nasmiješio.

„Kojim putem su krenuli? Je li Frodo bio s njima?“ upitao je Aragorn.

Ali Boromir više nije progovorio.“

(Dvije kule, Boromirov odlazak)

U ovoj kratkoj, dirljivoj sceni, vidimo nekoliko elemenata posljednje pomasti kod katolika. Ona uključuje tri sakramenta: pomirenje, pomazanje bolesnih i pričest. Boromir je priznao svoje grijehe Aragornu i pokazao istinsko pokajanje. Aragorn mu nudi odrješenje. On također vrši i bolesničko pomazanje, najbolje što može, poljupcem u čelo. Boromir je već izvršio herojsku pokoru. Sagriješivši time što je pokušao oteti prsten, nanoseći u tom procesu zlo hobitima, iskupljuje se za to braneći dva hobita, čak do te mjere da daje svoj život za njihov. Čuvši Aragornove riječi, Boromir se nasmiješio i umro u miru.

smrt boromira

Aragorn vrši Boromirovo pomazanje poljupcem

Jedini element posljednje pomasti koji nedostaje u ovoj sceni je pričest. Kada se daje umirućim katolicima, ovaj sakrament se zove „viaticum“, na latinskom „popudbina“. Zanimljivo, vilenjački kruh lembas, koji omogućava ljudima da izdrže duga putovanja, također se zove „waybread“ – popudbina. Zasigurno nije slučajno da su natprirodni oblici izdržljivosti vezani uz „popudbinu“. Ne znam zašto Tolkien nije uključio viaticum u ovoj sceni. Možda je Boromir prebrzo umro da bi Aragorn stigao do obale po lembas. Ili je mislio da bi njegova prisutnost mogla učiniti ovu scenu, koja je i ovako očito katolička, previše alegorijskom.

Boromir

Boromirov odlazak

Bilo kako bilo, Strider je uspio poslati Boromira na njegovo posljednje putovanje, duhovno, u sakramentu pomirenja, i doslovno, u pogrebnom čamcu preko slapova Rauros. Kada se nakon toga sreo s drugim članovima družine, Aragorn nikome ne odaje Boromirov grijeh, držeći se tajnosti ispovijedi.

Što daje Stirderu autoritet da primijeni ove zadnje obrede? Dakle, Strider nije samo šumar. On je Aragorn, sin Arathorna, istinski kralj. Njegovi se preci mogu slijediti sve do Elendila. Ali, jednom davno Elendilova je loza posrnula. Kraljevstvo je bilo podijeljeno na Sjever i Jug. Elendilov sin Isildur je pokleknuo. Sjeverno kraljevstvo je bilo uništeno. Južno kraljevstvo se smanjilo i smatralo se da je kraljevska loza izumrla. Ali, Aragorn se pojavio da zatraži prijestolje nazad i obnovi svoje ljude. Ova priča o izmišljenom kraljevstvu Međuzemlja je bez sumnje proizašla iz povijesti Izraela, njegove podjele i pada njegovih kraljeva. I, kao što je Isus izniknuo kao „mladica isklijala iz panja Jesejeva“, istinskog nasljednika Davida i Kralja Židova, Aragorn je „mladica iz podanka Elendilova“, istinskog nasljednika Isildura i Kralja Gondora.
Iz ove paralele s Izraelovim kraljevima proizlazi i to da Aragorn ima ulogu svećenika. Ovo je možda najjasnije vidljivo u njegovu daru ozdravljenja. Iako nema vještine Elronda, Aragorn uspijeva spasiti Froda u divljini nakon napada kod Weathertopa. Kasnije, nakon bitke na Poljima Pelennora, on se ušulja u grad jer je jedini koji može izliječiti one koje je ranio Kralj Vještac.

No, Boromir je bio izvan mogućnosti tjelesnog ozdravljenja. I tako vidimo Aragornovu najvažniju svećeničku ulogu: kao posudu milosti u sakramentima. Bez njega, Boromirovo kajanje ne bi dobilo odrješenje. I ovaj moćni ratnik ne bi uživao u plodovima oprosta i mira koje ono donosi. Ali je Aragorn, istinski kralj i svećenik, bio tamo i mogao je poslati Boromira čistog srca i s prekrasnim riječima kojih bi se svi katolici trebali nadati da će ih čuti: „Ti si pobijedio. Malo je onih koji su uspjeli izvojevati takvu pobjedu. Budi s mirom!“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Daniel Bearman | www.daniel-bearman.com

Prijevod: J.V. | Bitno.net


Objavljeno: 18. svibnja 2015.

Možda vam se svidi