Stoga je i tema ljetnog dvobroja Kane, kršćanske obiteljske revije, upravo odmor i njegov odnos s radom. Tako Martina Vuk Grgić piše u članku naslovljenom Rad oplemenjuje kada odmor iscjeljuje o velikom ponoru razdiobe između rada i nerada, preuzetnosti i lijenosti.

„Preveliki jaz između rada i nerada, pravedne i nepravedne plaće, stvara određenu društveno-mentalnu shizofreniju. Stres je popratni učinak svega toga, a među najvažnijim je uzrocima kroničnih i karcinogenih bolesti. Kao što potraga za poslom iziskuje prekomjernu zabrinutost, tjeskobu i malodušnost, tako još više prekovremeni radni sati, nezadovoljstvo na poslu i poslom, u čovjeku stvaraju anksioznost i stres, što utječe na nesanicu i iscrpljenost, ili pak nedostatak psihičko-tjelesne ravnoteže. Stoga je prijeko potrebno da se čovjeka „ohrabri“ i potakne na kvalitetan san i odmor. (…) Odmor je stoga važna antropološka i duhovna kategorija, a to znači da, kao i rad, i on ima i mora imati važno mjesto u čovjekovom životu (…). Crkveni su oci kao i osnivači velikih duhovnih redova, osim ora et labora, znali koliko dobar odmor koristi obnovi tjelesne i duhovne snage. Suvremenom čovjeku nedostaje kvalitetan odmor. A to znači da mu prije svega nedostaju mir i tišina. Suvremeni se čovjek ne odmara ni kada je na odmoru. (…) Nekvalitetan odmor ne samo da povećava nezadovoljstvo unutar čovjeka nego takav čovjek postaje pre više skrupulozan i opterećen, što je izvor mentalne i kognitivne poremećenosti koja često dovodi do povrede međuljudskih odnosa, jer neodmoren čovjek pod utjecajem stresa pada u zamku pretjerane osjetljivosti. Stoga čovjek treba posrnu ti za iskustvom odmora koji će ga odmaknuti od nepotrebnih i obećavajućih riječi i kritizerstva. Tako obnovljen, takav će čovjek svojim životom oplemenjivati i stvarati, tamo gdje rad prestaje oplemenjivati i pridonositi boljitku civilizacije. A to nam je itekako potrebno u ovo, naše vrijeme kada nam posao i rad nisu više na izgradnju, nego sredstvo stjecanja materijalnih dobara i bogaćenja, a time i popratnoga mentalnog opterećenja, mobinga, povrede međuljudskih odnosa, gubitka psihosocijalne ravnoteže, izvor stresa, tjeskobe i anksioznosti. Ljeto je već započelo – pa je to i prilika za malo dulji odmor. A odmor ne mora biti skup odlazak na more ili u planine, nego jednostavan odmak od svakodnevice i ulazak u nutrinu srca, u prostore tišine, u osluškivanje prirode, sebe, ili Krista. Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti (Mt 11, 28).“

Krešimir Cerovac u članku naslovljenom „Godišnji odmor proživjeti u dokolici kao dar“ citira riječi papa Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i Franje o važnosti godišnjeg odmora, a ističe i zanimljivu ideju katoličkog filozofa Josefa Piepera o odmoru kao dokolici.

„U vezi s čovjekovim (godišnjim) odmorom iznimno je zanimljivo razmišljanje njemačkoga katoličkog filozofa Josefa Piepera (1904.-1997.), koje iznosi u knjizi Dokolica i kult, prevedenoj na hrvatski kao Pohvala dokolici. Smatra da nije sve slobodno vrijeme odmaknuto od posla zapravo slobodno vrijeme. (…) Pieper smatra da odmor treba biti označen dokolicom jer zbog njezina nepostojanja čovjek nije u stanju moliti. A dokolica je moguća samo tamo gdje je čovjek jedino sa samim sobom, gdje prihvaća vlastiti bitak. … Dokolica je stanje duše i primajućeg osluškivanja i gledajućega, kontemplativnog uranjanja u bitak. Pieper upozorava da dokolica nije neaktivnost i šutnja. Ona je kao tišina u druženju zaljubljenih što se hrani njihovim služenjem. Zaključno: dokolica nije rad, ali nije ni nerad. Ona je stanje neaktivnosti, unutarnje nezaposlenosti, mira, neuplitanja u događaje, šutnje. U dokolici se ništa ne radi, nego se prima. (…) Dokolica je naša ispružena ruka za primanje dara i otvoreno srce za prihvaćanje darovanoga. Josef Pieper upozorava na nužnost ostvarenja dokolice kao gledanje i slušanje: gledati i slušati Boga, gledati i slušati bližnjega. Raspoloživost za dokolicu – i to ne samo prigodice – osposobljava čovjeka za život u Božjem ritmu, usklađuje ga s Božjom voljom. (…)

Godišnji odmori nude dakle mnogo prilika za kršćanske svjedoke, da budu sol, svjetlo i kvasac tijesta gdje god bili. Ni za vrijeme godišnjih odmora ne može se živjeti u defenzivi i pasivnosti (…) Isus se pokatkad udaljivao od ljudi i odmarao sa svojim prijateljima. Kad je primijetio da su apostoli posebno zauzeti, pa nisu imali kada ni jesti, rekao im je: Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo (Mk 6, 21).

Kanu možete naručiti ovdje, a više o ljetnom dvobroju pogledajte ovdje. Na Kanu se možete pretplatiti i primati ju svakog mjeseca na svoju adresu za svega 143 kune godišnje e-mailom na pretplata@ks.hr.

* Sponzorirani članak