Foto: IKA
“Svjesni smo da je mir Božji dar, ali svi se moramo truditi stvarati mir. No, nemoćni smo kad se radi o ratu. Rat ne vode predstavnici vjerskih vođa. Rat nikome ne donosi sreću, ne može se povezati s vjerom i religijom i zato je dobro da se religijski vođe okupljaju, razmišljaju i mole. Mi smo u Sarajevu i molili. Zato je lijepo da je skup okupio ne samo katolike i pravoslavne iz zemalja bivše države, nego i šire, pravoslavne iz Grčke, Rusije, Bjelorusije, predstavnike islama i Židova iz Svete Zemlje, budiste iz Azije: predstavnike dva bloka, kršćana i nekršćanskih religija. Ali svi zajedno u borbi za mir koji nam je kruh svagdašnji”, kaže mons. Puljić. Smatra da je srpski patrijarh Irinej svojim dolaskom prevladao nešto što nije lako, znajući da su njegovi sunarodnjaci držali Sarajevo u okruženju. “No, Irinej je rekao što svi vjerski vođe moraju imati na pameti – distancirati se od svih koji vjeru žele manipulirati i vjerom se poslužiti u nečasne svrhe. To je rekao i Benedikt XVI. protekle godine u Asizu. Opasnost da se vjerom i vjernicima manipulira ili da se vjeru i Boga niječe. Bez Boga se čini loše. Patrijarh je govorom to htio pokazati. To je smisao međuvjerskih okupljanja”, istaknuo je mons. Puljić.

Na skupu je istaknuta važnost vjere i religije u ozračju i stvaranju mira, no mir nije samo stvarnost koju treba izmoliti. “Vjernici mole Boga ‘Daruj nam mir’, u misi se moli više puta ‘Udijeli nam mir’. Bog je darovatelj mira. Ali, mir je krhak, slaba stabljika. Ako je ne zalijevaš i ne njeguješ, uvenut će. Zato treba učiniti i s ljudske strane što ide”, rekao je nadbiskup Puljić.

Na skupu se nije govorilo o analizi rata u BiH. Pokušalo se ići dalje. Nadbiskupa se dojmila poruka kardinala Rogera Echegaraya, suradnika Ivana Pavla II. “Rekao je ‘Hrabro Sarajevo!’ kao da je pred sobom gledao živu osobu. I završio je s ‘Podajte ruku svom bližnjemu, zajedno podignite vaše ruke, ujedinjene prema Bogu’. To nije lako. Ali veliko je da su se za istim stolom našli članovi naroda koji je bio napadnut i onoga koji je izvršio agresiju. Vjernici su se okupili da kažu rat je najveće zlo i treba sve učiniti da se ne ponovi. Ponovljena je misao Ivana Pavla II. iz Sarajeva da se ne može zaboraviti kako je Sarajevo postalo znak patnje čitave Europe i u ovom stoljeću. To je velika rečenica. I upravo radi tog znaka mnogi su se okupili. I u ime tog znaka poslana je poruka, učinimo sve da se nikad više ne ponovi”, kazao je mons. Puljić. Ističe da je Sarajevo simbol, novi europski Jeruzalem radi multikulturalnosti i multireligioznosti. “Treba stvarati suživot, pozitivno ozračje, njegovati demokraciju, vrednovati različite ljude. Može se živjeti zajedno ako su uvjeti osigurani. I treba. Europa mora prihvatiti raznolikost i učiniti sve da Bosna i Hercegovina preživi. Rekao sam u Sarajevu pred predstavnikom Bruxellesa: ‘Vaša pomoć Bosni je pomoć Europi!'”. Podsjeća da Sarajevo nije isto kao od prije 20 godina. Razoreno je, ranjeni su ljudi, stanovništvo se izmijenilo, ozračje drugačije. “Ali ne znači da u Sarajevu nije moguće živjeti, da treba bježati. Ovakvi susreti približuju ljude. Sarajlije su zahvalni za taj susret jer budi nadu, otvara mogućnosti. Sarajevu treba pomoći da preživi ekonomski, da se infiltrira sve potrebno, da zažive vrednote o kojima smo raspravljali i za koje smo se molili”, poručuje mons. Puljić.

Nadbiskup je sudjelovao u radu skupina “Sarajevo – 20 godina poslije” i “Mediteran – prostor susreta”. Smatra da se u Europi premalo bavi tom temom, a Europa se oblikovala na Mediteranu: Ateni, Rimu i Jeruzalemu. U njegovoj skupini je bio i šijitski vođa iz Libanona koji je rekao da sa srcem čekaju Papu.

“I Libanon je mala Bosna. Multinacionalan, multikulturalan, a zbog građanskog rata je bio veliki egzodus uglavnom kršćana. Kao što će i Bosna, ako odu kršćani Hrvati, izgubiti svoj identitet. Nemaju budućnosti ako se ne budu borili muslimani i pravoslavci da Hrvati tamo ostanu”, istaknuo je zadarski nadbiskup. (ika/bitno.net)