Kada sam bio dijete, majka mi je govorila da budem dobar jer svaki put kada učinim nešto loše, zabijam trn u Isusovu krunu, a ako učinim nešto dobro, neko dobro djelo, čin ljubavi, iščupam mu jedan trn iz krune. Bila je to jako konkretna slika koja je izražavala jednostavnu, ali duboku narodnu mudrost.

Potom sam studirao teologiju i shvatio da nešto slično ne mogu reći u propovijedi, ali me to nastavilo impresionirati i u određenom smislu činiti mi dobro. Shvatio sam da u određenom smislu, doista, svojim grijesima povećavam Kristovu muku, a svojim darovima, svojom dobrotom, pomažem mu da uskrsne.

Ne spašava nas trn, niti predragocjeno platno. Krist je taj koji nas spašava kada, gledajući u ono platno ili ovaj trn, kažem: „Smiluj se meni grešniku!“ I ja sam zaslužan za tvoju patnju i svaki put kada ne vršim tvoju volju, doprinosim tvojoj patnji: „Smiluj mi se, Gospodine!“

Pođimo odavde s ovom odlukom: svaki dan želim umnažati djela ljubavi! Pokušajmo brojiti djela ljubavi koja svakodnevno činimo svojoj braći i sestrama. Navečer ćemo vidjeti koliko smo trnja uklonili s glave Isusa koji je prisutan u bližnjemu kojem pomažemo. Jako je poučno učiti djecu brojiti djela ljubavi s mišlju da pri tome svaki put uklanjaju trn s Isusove glave.

Pustimo teologe da nam se smiju, siguran sam da se i Isus smije!

Cijelu homiliju mons. Lingue možete pročitati ovdje.