Mons. Ante Jozić, izabrani naslovni nadbiskup Cisse i apostolski nuncij, dao je veliki razgovor za Slobodnu Dalmaciju u kojem je posvjedočio kako su mu Bog i vjera pomogli u rehabilitaciji i ozdravljenju nakon velike prometne nesreće koja se u travnju prošle godine dogodila u tunelu Sv. Ilija.

Snimka nesreće u kojoj je poginuo 24-godišnji vozač BMW-a koji je prešao u suprotni trak i frontalno se zabio u Citroen mons. Jozića objavljena je u gotovo svim medijima.

“I ja sam pogledao tu snimku. Tek sam nakon izlaska iz komatoznog stanja, petnaest dana nakon nesreće, saznao da sam doživio i preživio tešku prometnu nesreću. Kada sam se probudio iz kome ničega nisam bio svjestan, nisam znao zašto sam u bolnici, što se dogodilo i o kakvoj se to nesreći radilo.”

Mons. Joziću u splitskoj je bolnici ustanovljeno tridesetak dijagnoza po cijelom tijelu. Uz doktore i molitve vjernika, spasila ga je činjenica što nije imao teške ozljede glave. No čudom posebno smatra svoj oporavak od ozljede ramena.

“Imao sam zbog jakog trzaja lom ramena. Na svu sreću nisu mi pukle ključne kosti i nisu me operirali, već su mi samo spojili kosti. Zbog te ozljede lijevom rukom nisam mogao ništa napraviti, a danas se lijevom rukom služim kao i desnom. To je čudo i ništa drugo.”

Priznaje i kako je u jednom trenutku posumnjao u svoj oporavak.

“Kada sam došao na Križine (Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom, op. Bitno.net), pitao sam fizijatre ima li smisla raditi vježbe, jer mi se činilo nemogućim da ću opet stati na noge. No, rekli su mi ako budem uporan da ću se vratiti u normalu, odnosno normalnom životu. Rekao sam im da se neću predati i da želim dati maksimalno sve od sebe da se vratim u punu formu. Nakon samo dva-tri tjedna rehabilitacije osjetio sam veliki pomak u oporavku, iako sam doslovno ponovno morao učiti hodati i ustati se iz kreveta. U početku sam radio desetak koraka i tih mi se desetak koraka činilo kao cijela vječnost. Ali bio sam uporan i vjerovao sam u oporavak” otkrio je mons. Ante Jozić.

Jedan od najsretnijih dana mons. Jozića dolazi 19. srpnja 2019. godine.

“Nakon 103 dana boravka u KBC-u Split, ja na svojim nogama, bez štaka, izlazim iz bolnice. Mojoj sreći nije bilo kraja. Radilo se o pobjedi života.”

Snagu da sve to “preživi i pobijedi smrt”, dali su mu “vjera u Boga, unutarnja snaga, molitve svih onih koji su molili za moje zdravlje, podrška moje obitelji, prijatelja, svećenika, časnih sestara i običnih ljudi, koji su me gotovo svakodnevno posjećivali u bolnici.”

Tijekom oporavka nazvao ga je i Sveti Otac.

“‘Pa ti si Lazar! Ti si uskrsnuo’, rekao mi je papa Franjo kada me je početkom svibnja prošle godine nazvao na mobitel kako bi se informirao o mojem zdravstvenom stanju. Toplo sam mu zahvalio na brizi i na usporedbi s Lazarom jer sam se ponovno vratio u život poput biblijskog Lazara. Bio sam zaista počašćen što me je Papa nazvao i što je našao za mene malo vremena unatoč svojim brojnim dnevnim obavezama. On me je obavijestio da su mnogi u Vatikanu molili za moje zdravlje i za moj što skoriji oporavak. Zanimalo ga je kako se osjećam i je li se oporavak dobro odvija. Bila mi je čast o svemu izvijestiti Svetog Oca i pohvaliti profesionalnost liječnika i ostalog medicinskog osoblja. Naš razgovor je trajao nekoliko minuta.”

Mons. Jozić susreo se i s roditeljima preminulog Tihomira, mladića koji je poginuo u automobilskoj nesreći.

“Rado sam primio u bolnici roditelje preminulog mladića koji su mi izrazili žaljenje za sve što mi se dogodilo, a ja sam im rekao da ja moram biti taj koji će njima izraziti sućut na gubitku sina. Iskreno bih želio da je taj mladić preživio i da smo se zajedno oporavljali u bolnici. S njima sam ostao u kontaktu i izrazio sam želju da što prije posjetim Tihomirov grob. Za preminulog Tihu sam već služio svetu misu i rado ga se sjetim u svojim molitvama. Majka preminulog mladića sa mnom je u kontaktu i uvijek se zanima za moje zdravlje”, rekao je mons. Jozić u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Bitno.net