Jedna bezazlena fotografija dvojice nasmijanih muškaraca snimljena u vjeronaučnoj dvorani Sušačke gimnazije podigla je pravu buru u najvećoj hrvatskoj oporbenoj stranci – SDP-u.

Na fotografiji su naš kolumnist Marin Miletić te šef socijaldemokrata Davor Bernardić.

Ovaj potonji sada je na udaru svojih stranačkih kolega, članova i simpatizera stranke.

Zašto? Pa zato što je dopustio sebi fotografirati se u vjeronaučnoj dvorani i pri tome još i pokazao kako može, eto, komunicirati s nekim tko ne dijeli njegov svjetonazor i stajališta. Tako je počinio ono što je, čini se, „smrtni grijeh“ u očima dobroga dijela hrvatske ljevice.

Dok su kritike na njegov račun, prepune istinske netrpeljivosti prema Miletiću, bile ograničene na komentare na društvenim mrežama, stvar i nije bila tako iznenađujuća. Dobar dio korisnika tih mreža, zapravo, od takvoga kritiziranja i „živi“, zato i najbolje funkcioniraju tek u virtualnom svijetu.

Cijela priča je postala nešto ozbiljnija kada je Novi list susretu u Sušačkoj gimnaziji posvetio tekst koji je bio dobrano na tragu spomenutih komentara, plastično ih prenio, a Miletića pri tome opisao kao nekakvog opskurnog tipa. Naglasimo – to se događa na stranicama novina čiji je kolumnist Miletić bio nekoliko mjeseci i koje su usmjerene na lokalnu zajednicu u kojoj je vjeroučitelj poznat svakom dobronamjernom čovjeku i to po dobrome.

Sve ovo, međutim, podignuto je danas na još „višu“ (pod debelim navodnicima) razinu kada su neki iz vodstva SDP-a odlučili kritizirati svoga šefa nakon stranačkog sastanka kojemu je jedna od tema, očito, bila i neoprostiv gaf Bernardića.

Tako je Ivo Jelušić poručio preko novinara ovome da „koketiranje s desničarskim idejama nikome nije koristilo“, a Arsen Bauk, nakon što je morao naglasiti da je „za Miletića prvi put čuo u subotu“, vjeroučitelja opisao kao nekoga „tko ne bi bio na njegovoj listi prioriteta“.

Cijelo to vrijeme, dakle, Miletića se diskreditira i vrijeđa, nekad više „na fini način“, a nekada i manje, i to samo zbog jednoga razloga – jer je čovjek katolik. A takve ljude, katolike naime, svaki pošteni hrvatski socijaldemokrat mora zaobilaziti u širokom luku, a ne ih posjećivati, fotografirati se s njima i još ih pri tome hvaliti da „rade dobru stvar“, kako je to Bernardić napisao o Miletiću pod slikom koju je objavio na društvenim mrežama. Ovo nije ironija, neki u SDP-u doista tako razmišljaju, prema svemu sudeći. Kakav dijalog, kakva tolerancija… Ne budali, Davore.

A ono što je posebice apsurdno u cijeloj situaciji jest da je taj jedan „opskurni katolik“, taj “desničar”, učinio više za dijalog između ljudi različitih nacija i vjere nego cijelo predsjedništvo SDP-a zajedno. Pitajte nešto o tome bošnjačku i srpsku djecu iz Srebrenice i ostalih dijelova BiH koje skauti pod Miletićevim vodstvom dovode svako ljeto u Rijeku. Ili pravoslavne, muslimane i protestante iz „grada koji teče“ koji su sudjelovali s Miletićem i njegovima u raznim projektima.

Naravno, nema sumnje da je sve ovo povezano s unutarstranačkim borbama koje već mjesecima traju u toj stranci čiji se dužnosnici hvastaju „tolerancijom“ i „otvorenošću“, dok u istom dahu ljude otpisuju kao ravnopravne sugovornike samo zbog njihova vjerskog uvjerenja. Da nije povezano, ne bi sada Jelušić prozivao Bernardića zbog fotografiranja s čovjekom s kojim su se svojedobno fotografirali i Ivo Josipović i Zoran Milanović. Ali, nije se o tome tada raspravljalo na partijskim sastancima.

Ali, bez obzira na to, čak i onima koje te prljave unutarstranačke borbe ne zanimaju, ali ih zanima stanje u drugoj najvećoj stranci u državi, jedna stvar jasno upada u oči. Moćni pojedinci u SDP-u, mediji bliski stranci i njezini simpatizeri očito smatraju da u ovom trenutku jedino politika konflikta može pomoći njezinu rejtingu. I tu nije riječ o običnom političkom konfliktu, o sukobljavanju ideja i vizija o budućnosti Hrvatske. Ne, tu je riječ o pravome ratu, političkom i kulturnom ratu do istrebljenja gdje nema nikakva prostora za dijalog s neistomišljenicima, gdje se one „druge“ može gledati samo preko nišana.

Zar nam hrvatska ljevica doista ne može ponuditi ništa osim toga rata do istrebljenja?

I možda još važnije pitanje, barem za čitatelje ovoga portala: ima li ona druga strana političkog spektra volju i sposobnost ponuditi nešto s čime će prevladati tu rovovsku perspektivu koja dominira hrvatskom politikom i od koje su svi dobronamjerni, obični, građani ove zemlje već tako umorni?

Goran Andrijanić | Bitno.net