*Potaknuti raspravom o pobačaju koja se nedavno rasplamsala u hrvatskom javnom prostoru ponovno objavljujemo tekst o Lidiji Dugan koja vodi program ‘Oprostom oslobođene’, namijenjen ženama koje pate od rane pobačaja. Razgovor prenosimo iz nadolazeće monografije o djelovanju udruge Betlehem pod nazivom ‘Betlehem – priče iz štalice’ čiji je autor naš novinar Tino Krvavica. Dodajmo da će Lidija Dugan večeras u 20h gostovati u emisiji ‘Izdvojeno’ na Laudato TV-u. Svjedočanstvo Jasminke Bogojević, žene i majke koja je prošla kroz program te ozdravila od rane pobačaja možete pročitati OVDJE

Nekoliko je projekata opisano u ovoj knjizi koji ne spadaju pod udrugu Betlehem već formalno pripadaju udruzi Hrvatska za Život pod kojom djeluje i inicijativa 40 dana za život. Također, na više mjesta objašnjene su veze i poveznice između ovih dvaju pokreta, no usporedba naše sljedeće sugovornice možda najbolje opisuje njihovu suradnju.

“40 dana za život i Betlehem su poput dvije sestre”, reći će nam Lidija Dugan, članica inicijative koja provodi važan program “Oprostom oslobođene” namijenjen ženama koje trpe posljedice namjernog i/ili spontanog pobačaja.

Lidija će također reći kako je pater Marko Glogović od “samih početaka inicijative bio netko tko je filtrirao odluke vodstva”.

“Pater je službeni duhovnik inicijative, te savjetnik i duhovni asistent za programe udruge.”

Tako vrijedi i za program “Oprostom oslobođene”.

“Kad sam otkrila program našla sam se s paterom. On ga je pregledao, svidio mu se i samo mi je rekao: ‘Treba što prije krenuti, previše je žena koje nose rane pobačaja.’”

S Lidijom smo razgovarali u kafiću jednog vukovarskog trgovačkog centra. Tijekom više od sat vremena shvatili smo kako se radi o osobi koja je pronašla svoj životni poziv, zna svoj posao i voli ono što radi. Vrsta u nestajanju.

“Od 2015. sam aktivna u inicijativi i već su se tada počele javljati žene koje su imale iskustvo pobačaja s pitanjem: ‘A što s nama?’. Naravno, mi nismo bili kompetentni za takve situacije, naš fokus bio je na ženama koje su htjele pobaciti ili majkama u potrebi kojima smo pomagali u suradnji s Betlehemom. Međutim, kako su nam se sve više javljale one koje su već imale
iskustvo izabranog ili spontanog pobačaja, znala sam da moramo nešto napraviti po tom pitanju.”

“Počela sam se intenzivnije moliti i rekla: ‘Bože, predajem ti svoju službu i ako ti ovo želiš, usmjeri me’. Iz razgovora s tim ženama znala sam da apostolat neće biti lagan te je moj jedini ‘uvjet’ bio da program bude biblijski utemeljen. Nisam htjela nikakva psihologiziranja ili programe za koje je potrebno dugogodišnje školovanje već mi je cilj bio jednostavno pomoći nekome u suradnji s Bogom.”

Dodatan poticaj stigao je od prijateljice s Aljaske, također pro-life aktivistkinje.

“Ona mi je postavila isto pitanje s kojim smo se sami mučili: ‘Na koji način pomažete ženama koje su imale pobačaj?’ Rekla mi je kako postoji program ‘Forgiven and Set Free’ te me spojila sa ženom koja je taj program provodila u Mađarskoj.”

Lidija je u međuvremenu kontaktirala organizaciju Abortion Recovery InterNational (ARIN) koja se, kako kaže, bavi “istraživanjem programa pomoći ženama koje su počinile abortus”. Prema njihovim statistikama upravo je “Forgiven and Set Free” (hrv. Oprostom oslobođene) najučinkovitiji te najviše korišten program u svijetu.

Naša sugovornica uskoro je došla i do autorice, Linde Cohrane iz SAD-a.

“Pitala sam ju je li moguće da program prevedemo na hrvatski i prilagodimo ga našim uvjetima na što je ona odmah pristala. Pater Marko pomogao je da se ‘Oprostom oslobođene’ preoblikuje. Uveli smo svetu misu, klanjanje, pripremu za veliku ispovijed, ukratko, upotpunili smo ga”, govori nam Lidija.

Prva grupa započela je 2016. godine u Vukovaru. Četrnaest žena prošlo je u deset tjedana kroz osam tema, uz uvodno i završno predavanje.

“Sastajale smo se jednom tjedno po dva sata. To je bilo jedno dosta mučno razdoblje zbog svih teških životnih situacija i iskustava koje su žene međusobno dijelile, ali smo uz zajedništvo i međusobnu podršku i uvažavanje lakše prolazile kroz zadane teme.”

“Plodovi su bili doista nevjerojatni. Žene su osjetile promjenu, osjetile su mir, radost i vjeru da im je Bog doista oprostio te da napokon mogu otpustiti svoj grijeh i patnju.”

Uz višetjedni program postoji i druga, prema Lidijinim riječima “učinkovitija opcija”.

“Radi se o intenzivnom prolasku programa u sklopu duhovnih vježbi u šutnji. Taj oblik održava se u crkvenim prostorima od četvrtka do nedjelje, a pokazao se odličnim stoga što žene budu odvojene od obitelji, posla i ostalih obveza te mogu snažnije ući u duhovni svijet.”

“Zahvalna sam na redovnicama i svećenicima kod kojih redovito organiziramo duhovne vježbe jer su svjesne težine situacije te se trude maksimalno smanjiti broj organiziranih posjeta u vrijeme održavanja programa. Znaju da je tim ženama potrebna tišina te da im dječji vriskovi i igra mogu izazvati veliku bol.”

Lidija ističe kako je za nju desetak žena optimalan broj za provođenje programa. Do trenutka našeg razgovora (veljača 2019. op.a.) kroz njega je prošlo dvadesetak grupa.

Važno je naglasiti i kako “Oprostom oslobođene” nije namijenjen isključivo ženama koje su abortirale već i onima koje su imale spontani pobačaj.

“S jedne strane imate žene koje osjećaju krivnju, sram, osudu i bol, a s druge one koje nose veliku tugu, prazninu te također osjećaj krivnje da su možda mogle nešto napraviti drugačije. Ovaj program sve to odnosi i, usudila bih se reći, s gotovo stopostotnim uspjehom.”

Većina tema temeljena je na Svetom Pismu te situacijama s kojima se suočavaju biblijski likovi, no prvo predavanje ima ponešto drugačiji oblik.

Lidija Dugan i Jasminka Bogojević/Foto: Marin Škarica

“Cilj nam je da žene prepoznaju način na koji reagiraju na određene podražaje poput slušanja priča o trudnicama, dječjih glasova ili kad netko spomene riječ abortus. Važno je da polaznice lokaliziraju gdje se nalazi njihova bol, je li to u mislima, u srcu, je li tjelesna ili se odražava u odnosima s drugima, možda u spolnim odnosima ili problemima s prehranom… Sa svim tim stvarima smo se već susreli.”

Žene koje prolaze kroz “Oprostom oslobođene” mogu dobiti i pomoć stručnjaka, psihologa i liječnika, koji surađuju s inicijativom.

Sam program prezentiran je i na nekoliko susreta u organizaciji Hrvatskog katoličkog liječničkog društva.

“Činjenica je kako postabortivni sindrom kao dijagnoza ne postoji u zdravstvenim enciklopedijama ili kazalima. Na jednom od skupova, ravnatelj jedne naše psihijatrijske ustanove rekao je kako je istraživao bavi li se neki psihijatar, psiholog ili liječnik u Hrvatskoj posljedicama pobačaja na ovaj način, dodavši kako nije našao nijednog. Svi se bave pojedinačnim problemom, npr. žena dođe i kaže da pati od nesanice, a oni joj pripišu tablete za spavanje, ali koji je uzrok tome?”

“Naše žene suočavale su se s različitim posljedicama, od nesanice prouzrokovane noćnim morama do osjećaja velike bezvrijednosti. A kad bi osjetile krivnju zbog učinjenog pobačaja najčešće bi im drugi rekli kako je to ionako zakonom dozvoljeno, kako nisu jedine, kako je to prošlost… Imali smo polaznice koje 40 godina nisu o tome pričale, a kod većine se radilo o prisili, ili od strane bračnog druga i okoline ili zbog životnih situacija.”

Lidija nam govori kako su liječnici tijekom održavanja tribina iznimno dobro reagirali na program.

“Liječnici su čuvši naše izlaganje i iskustvo bili ganuti i sa punim poštovanjem priznali kako je to što činimo za pomoć osobama koje trpe, uz stručnu medicinsku pomoć, izuzetno važna stvar. Dapače, mnogi su izvukli neka svoje sjećanja i primjere. Drugi su primijetili slične posljedice kod svojih pacijentica koje bi kasnije priznale da su učinile pobačaj. Želim naglasiti kako su tribine o programu ‘Oprostom oslobođene’ bile bodovane od strane Hrvatske liječničke komore te smo se složili, i mi i medicinska struka, kako je potrebno ostvariti snažniju suradnju na tom polju.

Kroz sam program čak je prošlo i nekoliko liječnica.

“Imali smo doista različite profile polaznica, od onih preko 80 godina do djevojaka koje su tek navršile 18, 19 godina”, reći će Lidija, dodajući: “Bog sve čini novo i okreće na dobro onima koji ga ljube.”

*Pročitajte više: Molitva za žene i djevojke koje trpe od krivice zbog počinjenog grijeha pobačaja

Tino Krvavica | Bitno.net