Osjetimo li se koji put osobito obeshrabreni zbog određene duhovne bolesti koja nam se čini neizlječivom, prisjetimo se Isusovih riječi utjehe: »Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima.«

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Isus nas je upozorio da je najgora bolest prijetvornost, oholost koja nas navodi na to da prikrivamo svoje grijehe.

Kad od Liječnika tražimo izlječenje, moramo biti potpuno iskreni, moramo mu opisati sve što nas tišti i reći: Domine, si vis, potes me mundare! (Mt 8,2) – Gospodine, ako hoćeš – a ti uvijek hoćeš – možeš me izliječiti. Ti znaš moje slabosti; ja osjećam ove simptome, bolujem od ovih slabosti. Jednostavno mu pokažemo rane, pa i onda kada su gnojne. Gospodine, ti si izliječio tolike ljude, daj da i ja upoznam tvoje božansko izlječenje kad si u mom srcu ili kad molim pred svetohraništem.

Ponekad Gospodin djeluje izravno u našoj duši: »Hoću. Ozdravi«; samo naprijed, budi ponizniji, ne brini se. U drugim prilikama, ako se radi o teškom grijehu, Gospodin kaže: »Idite i pokažite se svećenicima«, u sakramentu ispovijedi, gdje duša uvijek nalazi potreban lijek.

Možemo biti sigurni da će nas Gospodin uvijek ohrabriti i pomoći nam iznova početi. Ne će se posvetiti samo osoba koja nikad ne padne, nego osoba koja se nakon što padne uvijek iznova podiže. Nije loše imati mane – imamo ih svi; loše je prihvatiti ih i ne boriti se. Krist, naš Liječnik, liječi nas i pomaže nam u borbi.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

[facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook]