Konferencija za tisak Benedikta XVI. tijekom leta prema Bejrutu

Papa

Tijekom leta prema libanonskom glavnom gradu Bejrutu 14. rujna 2012., u sklopu svog 24. apostolskog pohoda tijekom kojega je potpisao i predao patrijarsima i biskupima Bliskog istoka postsinodalnu apostolsku pobudnicu Crkva na Srednjem istoku kao zaključni dokument posebnog zasjedanja Sinode biskupa za Bliski istok održane 2010. godine, papa Benedikt XVI. u zrakoplovu se susreo s novinarima i održao već uobičajenu konferenciju za tisak. Tiskovni je ured Svete Stolice objavio transkript razgovara koji prenosimo u cijelosti.

Otac Lombardi: Vaša Svetosti, dobrodošli i hvala što ste s nama. S nama je više od 50 novinara raznih narodnosti i jezika. Naravno, ima ih više stotina, možda tisuću, koji nas čekaju u Libanonu i svi su vrlo pozorni prema ovom pohodu znajući važnost i zauzetost. Zahvalni smo Vam što ste s nama kako biste nam odgovorili na zahtjevna pitanja koja su prethodnih dana sastavili novinari. Prva dva pitanja postavit ću na francuskom. Sveti će Otac odgovoriti na francuskom, kao više-manje službenom jeziku putovanja, a preostala tri pitanja na talijanskom.

Sveti Oče, ovih se dana obilježavaju strašne obljetnice kao što su 11. rujna i masakr Sabre i Chatila; na granicama Libanona vodi se krvavi građanski rat i vidimo da je i u drugim državama uvijek prisutna opasnost od nasilja. Sveti Oče, s kojim osjećajima idete na ovaj put? Jeste li bili u iskušenju odustati radi sigurnosnih razloga i je li Vam tko predložio da odustanete?

Sveti Otac: Dragi prijatelji, jako sam zadovoljan i zahvalan za ovu prigodu razgovora s vama. Mogu vam reći da mi nikada nitko nije savjetovao da odustanem od ovog putovanja, a što se mene tiče, nikada nisam razmatrao takvu ideju, jer znam što situacija postaje složenija, potrebnije je ponuditi ovaj znak zajedništva, ohrabrenja i solidarnosti. To je smisao mog putovanja: pozivati na dijalog, pozivati na mir, protiv nasilja, zajedno nastaviti pronalaziti rješenja za probleme. Dakle, moji su osjećaji na ovom putovanju osjećaji zahvalnosti za mogućnost da u ovom trenutku pohodim ovu veliku zemlju, zemlju koja je prema riječima pape Ivana Pavla II. višestruka poruka u ovoj regiji, zemlja susreta i nastanka triju Abrahamovih religija. Posebno sam zahvalan Gospodinu koji mi je dao ovu priliku; zahvalan sam svim ustanovama i pojedincima koji su surađivali i još surađuju za tu mogućnost. Zahvalan sam mnogim ljudima koji me prate molitvom. U ovoj zaštiti molitve i suradnje, sretan sam i siguran da možemo biti u stvarnoj službi za dobrobit čovječanstva i mira.

Otac Lombardi: Hvala, Sveti Oče. Mnogi katolici izrazili su zabrinutost pred rastućim fundamentalizmom u raznim dijelovima svijeta i zbog napada u kojima su žrtve brojni kršćani. U ovom često teškom i krvavom kontekstu, kako Crkva može odgovoriti na imperativ dijaloga s islamom, na kojem ste Vi više puta inzistirali?

Sveti Otac: Fundamentalizam je uvijek krivotvorenje religije. Ono ide protiv suštine religije, koja želi pomiriti i stvoriti Božji mir u svijetu. Zadaća Crkve i drugih religija je da se pročiste; uzvišeno pročišćenje religije od ovih napasti uvijek je potrebno. Naša je zadaća prosvijetliti i pročistiti savjesti i jasno objaviti da je svaki čovjek lik Božji; moramo poštivati u drugome ne samo njegovu različitost, već u različitosti stvarnu zajedničku suštinu da smo slika Božja i odnositi se prema drugome kao liku Božjem. Znači, temeljna poruka religije mora biti protiv nasilja, koje je krivotvorina, kao što fundamentalizam mora biti odgoj i prosvjetljenje i pročišćavanje savjesti, da bi bili sposobni za dijalog, pomirbu i mir.

Otac Lombardi: Nastavimo na talijanskom. U kontekstu vala želje za demokracijom koji se pokrenuo u mnogim zemljama Bliskog istoka s takozvanim ‘arapskim proljećem’, vidjevši društvenu stvarnost u većini ovih zemalja, u kojoj su kršćani manjina, nije li u opasnosti neizbježna napetost između vladavine većine i preživljavanja kršćanstva?

Sveti Otac: Rekao bih da je, po sebi, arapsko proljeće pozitivna stvar: to je želja za većom demokracijom, slobodom, više suradnje, obnovljenim arapskim identitetom. Taj krik slobode mladosti, koja je kulturno i profesionalno obrazovanija, koja želi veće sudjelovanje u političkom i društvenom životu, napredak je i vrlo pozitivna stvar, koju mi kršćani pozdravljamo. Naravno, iz povijesti revolucija znamo da kod krika slobode, tako pozitivnog i važnog, uvijek postoji opasnost zaborava jednog vida, temeljne dimenzije slobode, a to je tolerancija prema drugomu. Činjenica da se ljudska sloboda uvijek zajednički dijeli, i da samo u zajedničkom dijeljenju, solidarnosti u zajedničkom životu i s određenim pravilima može rasti. Ta je opasnost uvijek prisutna, pa je tako prisutna i u ovom slučaju. Svi moramo omogućiti da pojam slobode i želje za slobodom ide u pravom smjeru, da nikada ne zaboravi toleranciju, zajedništvo, pomirbu kao temeljnu sastavnicu slobode. Smatram da obnovljeni arapski identitet uključuje i obnovu stoljetnog i tisućljetnog zajedništva kršćana i Arapa, koji su upravo zajedno, u toleranciji većine i manjine, izgradili ove zemlje i ne mogu ne nastaviti živjeti zajedno. Stoga mislim da je važno vidjeti pozitivan element u ovim pokretima i omogućiti da sloboda bude shvaćena na pravi način, da odgovori većim dijalogom, a ne vladavinom jednih protiv drugih.

Otac Lombardi: Sveti Oče, u Siriji, kao i prije u Iraku, mnogi se kršćani osjećaju primorani nevoljko napustiti svoju zemlju. Što namjerava učiniti ili reći Katolička crkva kako bi pomogla u ovoj situaciji, kako bi se zaustavio nestanak kršćana u Siriji i drugim bliskoistočnim zemljama?

Sveti Otac: Na početku moram reći da ne bježe samo kršćani, već i muslimani. Naravno, opasnost da kršćani odu i ne budu prisutni u ovim krajevima je velika i mi moramo učiniti sve što je moguće da ostanu. Bitna potpora bila bi zaustavljanje rata, nasilja koje izaziva odlazak. Dakle, prvi je korak omogućiti prekid nasilja i stvoriti ozračje za zajedničku budućnost. Što možemo učiniti protiv rata? Naravno, uvijek širiti poruku mira, pojašnjavati da nasilje nikada ne rješava problem i ojačati snage mira. Ovdje je važan posao novinara, koji mogu mnogo pomoći i pokazati kako nasilje uništava, ne gradi, nije korisno ni za koga. Potom, rekao bih, možda će kršćanski čini, dani molitve za Bliski istok, za kršćane i muslimane, pokazati mogućnost dijaloga i rješenja. Također, mora prestati uvoz oružja, jer bez uvoza oružja rat se ne bi mogao nastaviti. Umjesto uvoza oružja, koji je težak grijeh, trebamo uvesti ideje mira, kreativnosti, pronalaženja rješenja za prihvaćanje svakoga u različitosti; moramo učiniti vidljivim u svijetu poštovanje prema religijama, jednih religija prema drugima, poštovanja čovjeka kao Božjeg stvorenja, ljubav prema bližnjemu kao središnjeg mjesta u svim religijama. U tom smislu, sa svim mogućim činima, uključujući materijalne potpore, pomoći kako bi se zaustavio rat, nasilje i da svi mogu obnoviti zemlju.

Otac Lombardi: Sveti Oče, sa sobom nosite Apostolsku pobudnicu upućenu svim kršćanima na Bliskom istoku. Danas je to stanovništvo koje pati. Osim molitve i osjećaja solidarnosti, Vi vidite konkretne korake koje Crkve i katolici na Zapadu, posebno u Europi i Americi mogu učiniti kako bi podržali svoju braću na Bliskom istoku?

Sveti Otac: Rekao bih da moramo utjecati na političko mnijenje i političare da se stvarno zauzmu, svom snagom, svim mogućnostima, s pravom kreativnosti, za mir, protiv nasilja. Nitko se ne bi trebao nadati koristi od nasilja, svatko mora dati svoj doprinos. U tom je smislu s naše strane veoma potrebno upozorenje, odgoj, pročišćavanje. Osim toga, naše dobrotvorne organizacije trebale bi pomoći materijalno i učiniti sve što je u njihovoj mogućnosti. Imamo organizacije poput vitezova Svetoga groba, koja djeluje samo u Svetoj Zemlji, ali slične organizacije mogle bi pomoći materijalno, politički, ljudski i u tim zemljama. Rekao bih još jednom, vidljivi čini solidarnosti, dani javne molitve i slične stvari mogu privući pozornost javnosti, biti pravi čimbenici. Uvjereni smo da molitva ima učinak; ako je učinjena s puno pouzdanja i vjere, imat će svoj učinak.

Marijan Udina | Bitno.net