Svećenik koji spolno zlostavlja dijete i biskup ili nadređeni koji prikriva to zlostavljanja osobno su moralno krivi, ali Katolička Crkva kao institucija nije, rekao je kardinal Julián Herranz, umirovljeni predsjednik Papinskog vijeća za zakonodavne tekstove.

U otvorenom pismu, 91-godišnji kardinal napisao je kako se ne može dopustiti da “pogreške, grijesi i ponekad čak zločini njezinih članova, uključujući članove visoko u hijerarhiiji bace sumnju na kredibilitet Crkve i spasenjsku vrijednost njezine misije i magisterija”.

Herranzovo pismo objavljeno je 8. lipnja, četiri dana nakon što je njemački kardinal Reinhard Marx podnio ostavku papi Franji. Marx je tako postupio zbog uvjerenja da biskupi moraju početi prihvaćati odgovornost za institucionalne propuste Crkve u rješavanju krize spolnoga zlostavljanja.

Herranz, piše Crux, ističe kako je tvrditi da postoji institucionalna moralna odgovornost pogrešno.

“Ovdje nije riječ o zaštiti ‘narcisoidne’ slike moći i svjetovnog prestiža Crkve koja se brani zaboravljajući na poniznost”, napisao je, “nego o potvrđivanju njezina božanskog ishodišta, svetosti sakramenata koje nudi te trajne važnosti i vjerodostojnosti kršćanske poruke spasenja”.

Pripisivati krivnju za zločine spolnog zlostavljanja Crkvi kao instituciji, istaknuo je, vodi u rizik “potkopavanja vjerodostojnosti Crkve i njezine evanđeoske poruke” u očima javnosti i vjernika.

Kada biskup pogrešno, pa i kriminalno, tretira optužbu o zlostavljanju ili jednostavno počini pogrešku, moralna odgovornost i ekonomska odgovornost, tvrdi Herranz, mogle bi pasti na Crkvu, no to ne može poništiti moralno dobro njezinih institucionalnih zahtjeva.

“Iako je to posebno bolno za zajednicu vjernika”, napisao je Herranz, zločini i grijesi zlostavljanja i njihova prikrivanja osobni su, a ne institucionalni.