Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje današnje liturgije, posljednje nedjelje u vremenu kroz godinu, kulminira Isusovom izjavom koji kaže: ‘Ja sam kralj’ (Iv 18,37). On izgovara ove riječi pred Pilatom, dok svjetina izvikuje njegovu smrtnu osudu. Došao je presudni čas. Prije, Isus nije želio da ga ljudi proglase kraljem: sjetimo se događaja nakon umnažanja kruhova i riba, kada se povukao sam na molitvu (usp. Iv 6,14-15).

Činjenica je da se Isusovo kraljevstvo u mnogome razlikuje od svjetovnog. ‘Kraljevstvo moje – kaže Pilatu – nije od ovoga svijeta’ (Iv 18,36). On nije došao kako bi vladao, već kako bi služio. Ne dolazi sa znakovima snage, već sa snagom znakova. Nije odjeven u dragocjenosti, nego je gol na križu. I upravo je u natpisu na križu Isus definiran kao ‘kralj’ (usp. Iv 19,19). Doista, njegovo je kraljevstvo iznad ljudskih mjerila! Mogli bismo reći da On nije kralj kao drugi, ali je Kralj za druge.

Razmislimo o ovom: Krist, pred Pilatom, kaže da je kralj u trenutku kada je  mnoštvo protiv Njega, dok se onda, kad su Ga slijedili i slavili, udaljio od njih. Isus je potpuno slobodan od želje za zemaljskom časti i slavom. A mi – zapitajmo se – znamo li ga u tome nasljedovati? Znamo li upravljati svojom sklonošću da nas neprestano traže i da nam se povlađuje ili činimo sve da nas drugi cijene? Je li u  onome što radimo, posebno u našem kršćanskom zalaganju, važan pljesak ili služenje?

Isus ne samo da izbjegava svako traženje zemaljske veličine, već i srca onih koji ga slijede čini u potpunosti slobodnima. On nas, draga braćo i sestre, oslobađa od podložnosti zlu. Njegovo Kraljevstvo je oslobađajuće, u njemu nema prisile. On se prema svakom učeniku odnosi kao prema prijatelju, a ne kao prema subjektu. Iako je Krist iznad svih moćnika, On ne povlači liniju razdvajanja između sebe i drugih. Umjesto toga želi imati braću s kojima bi podijelio svoju radost (usp. Iv 15,11). Slijedeći ga ništa ne gubimo, već stječemo dostojanstvo. Jer Krist oko sebe ne želi služinčad, već slobodne ljude. I – zapitajmo se sada – otkud se rađa Isusova sloboda? To doznajemo vraćajući se na njegovu izjavu pred Pilatom: ‘Ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu’ (Iv 18,37).

Isusova sloboda dolazi od istine. Njegova istina je ta koja nas oslobađa (usp. Iv 8,32). Ali Isusova istina nije ideja, nešto apstraktno: ona je stvarnost, On sam je taj koji stvara istinu u nama, oslobađa nas od izmišljotina i laži koje imamo u sebi. Boraveći s Isusom, postajemo istiniti. Kršćanski život nije igra u kojoj možemo nositi masku koja nam najviše odgovara. Jer kada Isus kraljuje u srcu, oslobađa ga od licemjerja, od podmetanja, od dvoličnosti. Najbolji dokaz da je Krist naš kralj je nenavezanost na ono što prlja život, čineći ga dvosmislenim, mutnim, tužnim. Naravno, uvijek se moramo nositi s ograničenjima i nedostacima: svi smo mi grešnici. Ali, kad netko živi pod Isusovim gospodstvom, ne postaje pokvaren, lažan, sklon prikrivanju istine. Ne živi dvostruki život.

Neka nam Djevica Marija pomogne svakog dana tražiti Isusovu istinu, Kralja svega stvorenog, koji nas oslobađa od zemaljskog ropstva i uči nas ovladati našim porocima.