U poslovnom svijetu, osobitom onom hrvatskom, mali je broj uspješnih tvrtki koje svoj uspjeh i rad temelje na katoličkim moralnim temeljima. Tvrtka Tim Kabel jedna je od upravo takvih izuzetaka. Njihova briga za radnike (materijalna, ali i humanistička), kao i njihova potpora humanitarnim i drugim inicijativama potpuna je suprotnost dojmu koji hrvatska javnost ima o poslovnom sektoru, često ga povezujući s izrabljivanjem, nepotizmom, radom na crno i sl.

Upravo iz tog razloga jučer smo sjeli na razgovor s osnivačem te tvrtke, gospodinom Ivanom Topčićem, kako bismo se dotaknuli kršćanskih temelja i odnosa firme kojom upravljaju on i njegova supruga (sinovi Dorijan i Matija već polako preuzimaju to upravljanje), ali i nekoliko zaklada i humanitarnih projekata koje su pokrenuli kako bi financirali osobe u potrebi te inicijative koje se bave evangelizacijom i promicanjem kršćanskih vrijednosti.

– Gospodine Topčić, tijekom pripreme za ovaj intervju naletio sam na nekoliko zanimljivih tekstova o Vama i Vašoj tvrtki. U oči mi je tada upao intervju u kojem je gospodin Drago Munjiza za Nacional izjavio kako je bio posebno “iznenađen” Vašom tvrtkom zbog “katoličke ili moralne svijesti vlasnika koji želi biti dobar zaposlenicima, a ujedno želi i rad”. Zašto je u zemlji u kojoj se 90% građana nominalno naziva kršćanima takav princip poslovanja iznenađenje?

Ima li neko lakše pitanje (smijeh).

Sjećam se tog teksta. Sjećam se i kad je gospodin Munjiza došao k nama raditi kao savjetnik kako bi pomogao u podizanju razine profesionalnosti u tvrtki. On je surađivao s još četiri firme, a tu je našao jednu katoličku notu koja je njega malo frapirala. Nama je to bilo drago pročitati jer smo vidjeli da smo na dobrom putu.

Međutim, ne znam kako bih odgovorio na ovo pitanje. To je došlo spontano.

Otkad smo pokrenuli posao prije dvadesetak godina, supruga i ja smo rasli zajedno s firmom te vidjevši materijalna dobra, ali i ona koja uspijevamo namaknuti za druge, za društvenu zajednicu te zaposlenike i partnere, osjetili smo kako smo dužni vrijednosti koje živimo pokušati širiti u poslovnom okruženju. To smo polako i činili, a u posljednjih 15 godina, otkad to intenzivnije činimo, itekako smo zadovoljni što uspijevamo utjecati na sve oko sebe kao lideri i vlasnici tvrtke. Jasno da i griješimo i strahovito mi teško pada kada učinimo nešto što nije u skladu s onime kako se predstavljamo. Stoga jako pazimo i trudimo se manifestirati svoju vjeru. Žena je tu malo slobodnija dok sam ja oprezan jer želimo ostaviti slobodu našim radnicima, ne želimo vršiti prisilu. Ipak, trudimo se živjeti i slobodno govoriti o onome što vjerujemo i vrijednostima koje nam znače.

Trudimo se biti dobri poslodavci ženama jer smo svjesni da velik broj njih ima problem s poslodavcima kojima to smeta. Moja žena je sa svakom radnicom razgovarala i poručila joj da se ne boji ostati u drugom stanju

– Jeste li otpočetka htjeli utkati tu katoličku moralnu notu u posao, ili se ta ideja spontano razvila s vremenom?

Pa, moram priznati da to nismo imali kao cilj na početku, barem ne na način na koji ga danas vidimo. Ipak, tijekom našeg poslovnog puta rasli smo u toj spoznaji koja i dalje sve više u nama zrije i ima pokriće. Interesantno, to nam pruža zadovoljstvo te se osjećamo ispunjeni i cjeloviti.

Kao što smo rasli u poslu tako smo rasli i u duhovnosti. Supruga i ja smo više od 30 godina u Zajednici bračnih susreta, idemo na vikende gdje se družimo s bračnim parovima i prijateljima kojima kršćanske, katoličke vrijednosti nešto znače te se međusobno podržavamo i potičemo. Ti odnosi pomogli su da u nama sazrije misao da i mi trebamo živjeti ono što jesmo, kako među prijateljima tako i na poslu. Danas mogu reći kako primjećujem da odskačemo i da nas, kad se spomene ime Tim Kabel, druge tvrtke malo čudno gledaju. Neke pozitivno, neke negativno…

– Zašto negativno?

Pa, nažalost, takva vrsta poslovanja i odnosa prema partnerima i društvenoj zajednici nije uobičajena…

– Što smatrate koji su uzroci tome?

Uzroci su brojni. Sigurno velik dio otpada na činjenicu da se u današnjem svijetu stvari tako brzo odvijaju zbog čega je čovjek sve više okrenut sebi i svojim zadovoljstvima te ne preže ni pred čime kako bi ih ostvario. Ništa mu nije sveto, ništa mu nije vrijedno, mlade generacije su nestrpljive, vlada geslo “Use, nase i podase”, i što brže i što bolje zadovoljiti svoje strasti i porive. Cilj je uživati i svaka žrtva je prekomjerna.

Mladi ljudi ne odlučuju se na ustrajnost i sve to skupa dovodi do jednog ludila u kojem nitko na nikoga ne gleda. Ljudi su orijentirani na sebe i ta sebeljubivost, taj liberalizam, uništavaju čovjekovu dušu.

– Da ne bismo ostali na jednoj metafizičkoj razini, možete li opisati na koji konkretan način unosite katolički i moralni element u posao.

Gledajte, mi se ne bismo htjeli hvaliti i dokazivati što to konkretno znači. Mi jednostavno živimo i nastojimo u svim odnosima, poslovnim i privatnim, biti etični, korektni i pošteni. Ne gledamo na to kao na nešto posebno, već smatramo to normalnim.

Koje su to konkretno situacije? Kao prvo mi izvrsno poslujemo, imamo odlične poslovne rezultate te se trudimo biti dobri poslodavci svojim zaposlenicima.

I u tome smo rasli posljednjih dvadeset godina.

Sve smo više svjesni koliko oni doprinose našem poslu. Žena i ja smo malo profesionalno deformirani vlasnici pa nam radnik nikada nije dovoljno dobar koliko bi mogao biti, ali bez obzira na to što se na njih ponekad i ljutimo, oni su velika vrijednost tvrtke. Naš odnos prema njima olakšava im da budu dobri prema nama, svom poslodavcu, i da pošteno rade.

Naš prosjek plaća je veći od hrvatskog prosjeka. Trudimo se zaposlenike stimulirati i kroz nagrade te su naši radnici privrženi firmi. Uspjeli smo stvoriti atmosferu zbog koje je Tim Kabel poželjno mjesto rada. Kad raspišemo natječaj za radno mjesto redovito imamo i po nekoliko stotina molbi. Također trudimo se biti dobri poslodavci ženama jer smo svjesni da velik broj njih ima problem s roditeljstvom tj. poslodavcima kojima to smeta. Moja žena je sa svakom radnicom razgovarala i poručila joj da se ne boji ostati u drugom stanju, jedino tražimo da nam na vrijeme kaže kako bismo mogli pronaći privremenu zamjenu. Dapače, određenim iznosom novaca nagrađujemo naše zaposlenike za svako novorođeno dijete. Ostaloj djeci naših zaposlenika koja pohađaju srednju školu ili fakultet stipendiramo školovanje. To su ti nekakvi detalji.

Postoji pogrešno mišljenje kako je otpuštanje radnika u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima i ponašanjem, nažalost, to nije tako. Da bismo zaštitili posao, tvrtku i opstanak morali smo povući i taj potez

Uz to, trudimo se doći u takav odnos sa suradnicima gdje se oni osjećaju slobodni predlagati i neke poslovne procese. Jedan od mojih glavnih menadžerskih zadataka jest da ih oslobodim da mogu predlagati nove radne pothvate.

I moja supruga i ja smo također bili radnici, a na posao smo išli s grčem u želucu. Znamo kakav je to osjećaj te nam je stoga jako stalo da naš radnik dolazi s veseljem na posao. Imam dojam da u tome uspijevamo.

– Spomenuli ste da izvrsno poslujete. Netko bi mogao steći dojam kako je lako biti velikodušan u tim uvjetima, ali što ako se dogodi kriza poslovanja?

Nas je taj moment krize pogodio 2008. i to posebno snažno. Naime mi se bavimo burzovnom robom, a bakar, element koji čini većinu kablova, je u samo nekoliko mjeseci uvelike izgubio na vrijednosti. Tako smo na lageru imali bakra kupljenog po jednoj cijeni, a u samo četiri mjeseca ta je cijena pala tri puta. Također urušilo se i tržište pa smo jedno vrijeme poslovali i sa 100 tisuća kuna gubitka mjesečno. Sve nas je to, a osobito mene, šokiralo jer se nikada nismo našli u takvoj situaciji.

Međutim, moram vam reći da smo iz te krize izašli nevjerojatno dobro, a naši kupci nisu to ni osjetili. Premda smo trpjeli gubitke, nakon par mjeseci cijene su se počele stabilizirati i sve je došlo na svoje. Ipak, kako se posao urušio, od 48 radnika koliko smo ih, mislim, imali tada, otpustili smo šest, a dvoje smo nakon tih par mjeseci vratili na posao.

Postoji pogrešno mišljenje kako je otpuštanje radnika u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima i ponašanjem, nažalost, to nije tako. Da bismo zaštitili posao, tvrtku i opstanak morali smo povući i taj potez. Kad ste na čelu tvrtke ponekad morate povući poteze koji nisu popularni jer je tvrtka dužna stvarati pozitivan rezultat. Kada imate radnika koji nije za tu vrst posla, otkaz i odlazak iz tvrtke je sasvim normalan poslovni postupak, premda su takve situacije rijetke kod nas.

Kriza koja nas je pogodila naučila nas je još nešto: da vrijedimo. Da nije bilo te krize nikada ne bismo znali kako bismo se nosili s eventualnim teškoćama. To nam je pokazalo da smo itekako stabilna i snažna tvrtka te da smo na dobrom putu. Inače nisam sklon nekim velikim ekspanzijama i rizičnim poslovnim potezima već puštam da se posao organski razvija, a to se, osobito u krizi, pokazalo dobrim potezom.

– U moru pohvala koje sam pročitao o Vašoj tvrtki također se našla i poneka kritika. Tako sam na jednom forumu pročitao osvrt ženske osobe koja je tvrdila kako se tijekom četiri kruga razgovora za posao u Vašoj tvrtki redovito susrela s pitanjima o svojoj vjeri i sudjelovanju u katoličkim inicijativama. Je li istina da tijekom razgovora s kandidatima postavljate pitanje njihove vjere i ako da, zašto?

Mi smo u tom razgovoru postupili krajnje profesionalno, nažalost ta je žena u svom svjedočanstvu nadodala dosta neistina i loših stvari. Nama je vrlo važno kakve ljude zapošljavamo. Prije 15-ak godina bilo nam je važno kakva je stručnost naših kandidata. Zanemarivali smo kakav je tko čovjek, a kad bismo na kraju otpuštali ljude to ne bi bilo zbog njihova znanja već zbog njihovih ljudskih kvaliteta. Danas se trudimo kroz nekoliko krugova razgovora saznati i stručnost, ali i kakav je tko čovjek. U sklopu toga ponekad znamo postaviti pitanje i je li osoba vjernik ili ne, ali to nije presudno za upošljavanje.

Moja supruga postavila je spomenutoj ženi to pitanje, a također ju je pitala i što bi učinila kad bi joj došla ponuda za donaciju, jer radilo se o radnom mjestu u računovodstvu koje inače vrši naše naloge, nekoj vjerskoj organizaciji tj. kako bi postupila kad bi ona mogla odlučivati. Tada je odgovorila: “Ne dolazi u obzir.” Međutim sve što je ona kasnije nadodala, to nije točno.

Kroz to pitanje, je li netko vjernik ili ne, pokušavamo spoznati kakav je tko čovjek, mada to na kraju ništa ne znači.

– Znači to pitanje nije ključno za zaposlenje u Vašoj firmi?

Ne, nikako. Pazite, većina naših zaposlenika nisu praktički vjernici. To je kao i u državi, 90% vjernika, a nedjeljom ih u crkvi vidite 9%. Većina su, pretpostavljam ali ne znam, katolici, barem se tako izjašnjavaju, ali ih ne vidim u crkvi (smijeh). Nas to ne smeta, volimo ih, dragi su nam i ne radimo nikakve razlike u ponašanju prema njima.

– Prebacio bih se na jednu drugu temu po kojoj ste također poznati. Naime Vaša supruga i Vi sudjelujete u radu nekoliko zaklada. Također sponzorirate i NK Dubravu. Kako ste uopće došli na ideju da osnujete zakladu?

Prvo smo osnovali Zakladu Tim Kabel te smo pitali naše zaposlenike jesu li spremni u dane blagdana, tj. Božića i Uskrsa, pomoći onima koji su u neimaštini…

– To je zapravo zaklada zaposlenika?

To je zaklada zaposlenika tvrtke Tim Kabel. Svaki mjesec zaposlenici od plaće odvajaju 1% u Zakladu, a tvrtka daje duplo. Za Uskrs i Božić zaposlenici su dužni pronaći osobe u potrebi kako bismo im pomogli. Naše tri poslovnice, u Zagrebu, Osijeku i Splitu, redovito prikupe nekoliko desetaka tisuća kuna te doniraju nekoj humanitarnoj akciji, siromašnima, Caritasu ili nekome konkretno pomognemo sagraditi krov ili kupiti frižider. To uspijevamo svake godine i to je svrha Zaklade Tim Kabel.

Zaklada Rhema, čiji smo također članovi, ima drugačiju svrhu.

Tu se skupilo nekoliko nas poduzetnika i drugih ljudi kojima je Bog dao da dobro poslujemo, da imamo dobar materijalni status, kako bismo učinili nešto što nije samo za našu svrhu. Stoga smo odlučili osnovati zakladu kojom bismo pomagali udruge, tvrtke, pojedince i zajednice koje evangeliziraju i šire kršćanske vrijednosti. Mjesečno financiramo 10-15 udruga i inicijativa, a ponekad, ovisno o sredstvima i zahtjevima, pomažemo i jednokratno.

– U prošlogodišnjem intervjuu za naš portal, Vaša supruga spomenula je kako Crkva ne pomaže i ne prepoznaje dovoljno kršćanske i katoličke inicijative u Hrvatskoj. Usudio bih se nadodati kako i inače u našoj zemlji vlada mišljenje da sve što je vezano uz Crkvu i vjeru mora biti besplatno. Smatrate li da se ipak posljednjih godina dogodio neki pomak prema “zapadnom modelu” u kojem ljudi financiraju projekte koje smatraju dobrima?

To ste dobro primijetili. Kako se kaže, “badava primio, badava daj”, ali od nečega se mora i živjeti. Često se susrećemo s ljudima koji su vodeći u nekim karizmatskim pokretima, koji rade na evangelizaciji, i ne samo karizmatici, a za koje se podrazumijeva da je to njihova dužnost. To što doma imaju ženu i četvero, petero djece koji čeznu za ocem, to nitko ne gleda. Jasno je da takve stvari trebaju biti financirane. Ljudi moraju od nečega živjeti i normalno je da se u nekim realnim okvirima plaćaju određene aktivnosti ljudi koji to rade i koji unose puno vlastitog vremena, ponekad i više od osam sati dnevno, te doprinose evangelizaciji. Za mene je to sasvim normalno.

Često se susrećemo s ljudima koji rade na evangelizaciji, a za koje se podrazumijeva da je to njihova dužnost. To što doma imaju ženu i četvero, petero djece koji čeznu za ocem, to nitko ne gleda. Jasno je da takve stvari trebaju biti financirane

Što se tiče Crkve, mogu razumjeti da ona ima poseban položaj. Radi se o jednoj tradicionalnoj instituciji koja je vrlo povučena. Razumijem da se Crkva ne bi trebala puno izlagati, ali da se treba izložiti više nego sada – to da. Ona bi trebala poticati ili, ako ništa drugo, podržavati laike, a nerijetko, nažalost, nailazimo na suprotne slučajeve. Ne znam, možda je i komocija jedan od razloga takvog stanja. Ipak osjećam da se stvari pomiču jer se vrijedne stvari jednostavno ne mogu sakriti – djela koja stoje iza toga su velika i ne mogu ostati neprimijećena. To što radi pater Ike Mandurić sa SKAC-om, to što radi Bitno.net, to što je U ime obitelji napravila za brak, to što za obitelji radi Zajednica bračnih susreta kroz koju je prošlo i doživjelo preporod 6000 parova, to su sve djela koja su neprocjenjivo vrijedna. Smatram kako bi se Crkva tu trebala više angažirati, ne kažem financijski, ali svakako pružiti podršku.

– Moje posljednje pitanje tiče se teksta na jednom hrvatskom portalu u kojem je insinuirano kako iza Zaklade Rhema stoji “protestantski novac” kojim se žele distorzirati katoličke inicijative i portali, tj. kojim se protestantizam želi “progurati” među katoličke sadržaje. Kako to komentirate?

Pa, nažalost, to je ta hrvatska priča – kad pokrenete nešto dobro doživjet ćete i negativne reakcije. U tom tekstu ima toliko, ne znam kako da to nazovem, neistina, nebuloza, da se o tome ne isplati uopće govoriti. Ne želim na to potrošiti niti jednu riječ. Mi smo potpuno mirni i čista srca i s velikim zadovoljstvom ćemo nastaviti raditi dalje jer nas rad u Zakladi i pomoć drugima ispunjava.

Tino Krvavica | Bitno.net