“Vjera i patnja – patnjom od/do Boga?”

U velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu dana 21. studenog 2012. godine održan je još jedan susret mladih u organizaciji Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije i Hrvatskog nadzemlja na temu „Patnjom od/do Boga?“

Na samom početku povjerenik za mlade don Mihael Prović s nekoliko riječi uveo je mlade u susret osvrnuvši se upravo na najvažnija pitanja koja se odnose na već spomenutu temu, rekavši kako zasigurno nema čovjeka koji ne pati te kako patnja, kao sastavni dio života, mnogima može biti put da u njoj pronađu baš samoga Boga.

Ušao je u misli svih prisutnih naglasivši kako svatko od nas sa sobom zasigurno nosi neki svoj, makar i mali, kamenčić patnje. Zaključivši kako je u patnji najvažnije pronaći njezin smisao, najavio je predstojeći skeč nadzemljaša kojim su mladi prikazali da nije bitno koliko dugo već kako živimo te kako je svaki trenutak u životu dragocjen, no kako često toga uopće nismo svjesni u svome svakodnevnome životu, sve dok ne budemo dotaknuti patnjom..

Gost predavač večeri bio je dr. sc. fra Ante Vučković, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, koji je na jedan duboko misaoni način govorio o patnji. Ljudi misle da je teško vjerovati u Boga tamo gdje postoji patnja. Kakav je to Bog koji dopušta da čovjek pati, zašto On to uopće dopušta, je li mu uopće stalo do čovjeka, može li On tu patnju iskorijeniti ako već postoji i ako je svemoćan i dobar? Misli li On uopće na ljude ili je On samo jedan sebičan Bog kojemu je stalo samo do Njega samoga? Ima li On ikakav odnos s ljudskom patnjom? I na kraju – postoji li On uopće?

No, postoji ipak i jedan drugi, kršćanski pogled na patnju i na odnos Boga i čovjeka koji pati. Bog vidi našu patnju. On je s nama kad patimo i blizu nam je u svakome trenutku naše boli. Stvarajući svijet, Bog se povukao, „suzio“ je prostor svoje svemoći da bi otvorio prostor jednom slobodnom i razumnom biću, čovjeku, kako bi on dalje usmjeravao sve stvorenje ka dobrome. On je poslao svoga Sina koji je patio za sve nas, koji je podnio nasilje kao janje koje ide na klanje, molio je za one koji ga izruguju. Bog je s križem ušao u srce sve ljudske patnje i solidarizirao se s patnicima. Patnja svakog čovjeka dio je Božjeg interesa, u njoj nitko nije sam. Bog nam tu svoju svemoć nije pokazao s moći nego s ljubavlju, sa snagom te ljubavi koja preobražava. Svaka patnja, svaki križ i svaka bol imaju svoj smisao, i možda baš u toj i takvoj boli duboko iz naše duše iziđe krik za spas, krik za Bogom, krik za ozdravljenjem duše! Onda kada patnju počnemo gledati tim očima, taj spasonosni krik može nas kroz patnju i trnje sigurnim korakom dovesti do Boga u zvijezde.

Nakon predavanja uslijedila su i pitanja predavaču, te video uradak Hrvatskog nadzemlja pod nazivom “From suffering with love”, kojim su mladi na humorističan način prikazali kako patnja nikada nema zadnju riječ, nego nas upućuje na Boga kao zadnji temelj svih stvari, kao onoga koji ima širu sliku i kao onoga koji nas je ljubio do kraja, ukorijenjen u ljudsku patnju.

Susret je bio obogaćen pjesmama VIS-a „Dominik“ koji je nakon završne meditacije u veselom ritmu popratio i zajedničko druženje i zakusku.

Lucija Vidas