Poruka Uskrsa je uvijek poziv na radost i slavlje, piše biskup, no upozorava kako je njezin sadržaj života, radosti, nade različito primljen i prihvaćen, ovisno o mjestima i vremenima u kojima je naviještan te, osobito, o osobama koje ga naviještaju.

Uskrs

Vojni biskup u RH Juraj Jezerinac uputio je svećenicima i vjernicima Vojne biskupije uskrsnu poruku naslovljenu “Uskrsli Krist istinska nada”.

Biskup ističe kako je poruka Kristova uskrsnuća koja odzvanja u našim crkvama uvijek poruka radosti i slavlja: Isus je pobijedio smrt, uskrsnuo je i darovao nam nadu. Ova poruka koja čini temelj naše vjere širila se od početaka kršćanstva, iako je događaj Isusovog uskrsnuća osporavala racionalistička kultura.

Poruka Uskrsa je uvijek poziv na radost i slavlje, piše biskup, no upozorava kako je njezin sadržaj života, radosti, nade različito primljen i prihvaćen, ovisno o mjestima i vremenima u kojima je naviještan te, osobito, o osobama koje ga naviještaju. Naime, ne postoje uvijek u životima pojedinaca i društva razlozi za radost i nadu. U životima mnogih vladaju strah, nesigurnost, razočarenje, opasnosti svake vrste, upozorava biskup.
Ne možemo ne osjetiti teškoću govoriti o nadi roditeljima koji se muče kako preživjeti do kraja mjeseca samo s jednom plaćom; radnicima na privremenom radu daleko od kuće, koji ne naslućuju nikakav znak nadvladavanja krize; mladima koji su nezaposleni – bez posla, bez budućnosti; osobama koje tuguju zbog gubitka bračnog druga ili prijatelja; bolesnima koji u bolnicama i staračkim domovima troše posljednje životne nade; zatvorenicima koji služe kaznu bez perspektive za boljim životom. Ukratko, jako je teško donositi i naviještati radost onome tko pati i očajava, poručuje biskup te pita “je li moguće dati nadu i učiniti vjerojatnim nebo obiteljima stradalih i ubijenih? Tolikim roditeljima, očajnima zbog kaznenih prekršaja i prijestupa njihove djece? Tolikim mladima, koji nemaju zaposlenja, ne pronalaze kuće, koji su stavili na raspolaganje i zapostavili svoje najdublje osjećaje i nade? Tolikim obiteljima koje se brinu za bolesne i trajno nepokretne?”

Biskup Jezerinac svjestan je teškoća na koje naši ljudi nailaze u prihvaćanju cjelovite poruke evanđelja života. “Ali, ne mogu a da ne pozovem na vjernost konkretnoj i odvažnoj zauzetosti svakog kršćanina: rađati nadu i nebo činiti vjerojatnim”, ističe biskup te podsjeća kako je Evanđelje, prije nego što je knjiga napisana tintom, knjiga oslikana na licima svjedoka Uskrsnuća.
Pokušajmo se, stoga zapitati koja Crkva danas naviješta Evanđelje i koji su to vjerodostojni svjedoci. Zar nisu oslabile riječi nas biskupa, svećenika, redovnica, redovnika, teologa, pastoralnih djelatnika i ojačale riječi “siromaha”? Naime, njihovo je kraljevstvo nebesko! Bogati materijalnim dobrima, znanjem i spoznajom, povjerenjem u tehniku i tehnički napredak ne osjećaju potrebu za obraćanjem Bogu. “Siromasi”, naime, osjećaju potrebu zatražiti Božju pomoć. Moderna propaganda anarhista, ateista, radikalnih racionalista propovijeda da se može biti sretan i bez Boga; štoviše, kažu da bismo bili sretni i bez moralnih briga; potrebno je biti bez Boga. Naprotiv, čovječanstvu su potrebni “siromasi” koji će hrabro proglašavati i svjedočiti milosrdnoga Boga, poručuje biskup Jezerinac te podsjeća kako je ovu pastoralnu hitnost naslutio, na svoj proročki način, Ivan Pavao II., koji je bio veliki apostol Božanskoga milosrđa. Milosrdnom Bogu posvetio je svoju drugu encikliku, a tijekom svojega pontifikata bio je misionar Božje ljubavi svim narodima.

“Dragi prijatelji, toliko vedrine i mira koji razoružava ne pozivaju nas samo da vjerujemo u nebo, već da nebo učinimo vjerojatnim! Moja uskrsna poruka je u želji da svi vi uzmognete biti uvjereni i vjerni donositelji ove nebeske nade svim ljudima u Domovini”, zaključuje biskup Jezerinac.(ika/bitno.net)