U nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu sutra će na misi povodom proslave svetog Josipa biti po prvi puta korišten jedinstven kalež sačinjen od zlatnih predmeta koje su u svrhu njegove izrade poklonili vjernici.

Najavio je to tijekom gostovanja u Aktualnom Hrvatskoga katoličkoga radija rektor svetišta mons. Antun Sente ml.

Predstavljajući projekt izrade zavjetnoga kaleža Nacionalnoga svetišta sv. Josipa mons. Sente ispričao je kako je jedne srijede u veljači prošle godine za vrijeme pobožnosti pozvao vjernike da daruju nešto od svoga staroga, već istrošenoga zlata, od čega će se onda napraviti zavjetni kalež. I sam je bio iznenađen kada su kroz godinu dana imali više od tisuću darovatelja.

Oko četiri stotine njih poslalo je i popratna pisma koja su ga vrlo dojmila. Prvo koje je primio bilo je: „Ovu ogrlicu kupio mi je moj suprug za deset godina naše bračne vjernosti. Sada, kada slavimo 40. obljetnicu braka, želim tu ogrlicu dati u taj plemeniti predmet (kalež) kao znak zahvale za 40 godina vjernosti mene i mog supruga“. Mons. Sente naveo je i drugi primjer: „Ovaj lančić darovali su mi moji učenici na kraju mog učiteljskoga poslanja, kada sam odlazila u mirovinu… Želim kroz njega u zavjetni kalež uključiti u molitvu sve darivatelje toga lančića kao i sve one kojima sam bila učiteljica i odgojiteljica.“

Mons. Sente pročitao je i njemu posebno dragu poruku uz komadić zlata: „Ovaj prsten dobila sam od moje bake i nosila sam ga kao zaručnički i vjenčani prsten, moja kćer htjela je baš od toga prstena napraviti svoj vjenčani prsten, i ovaj djelić ostao je od onoga koji je meni baka dala, pa darujući taj komadić zlata u kalež želim da u mise koje će se slaviti u svetištu glave Svete obitelji bude protkana i moja obitelj koja je već u nebu i ova koja tek nastaje zahvaljujući mojoj kćeri.“

Kalež je sada izrađen, posao su povjerili akademskim kiparima bračnom paru Tomislavu i Lindi Kršnjavi, izrađen je u zlatarnici Rodić i večeras će na misi na kojoj će biti rektor Nadbiskupijskoga sjemeništa preč. Matija Pavlaković zajedno sa sjemeništarcima, blagosloviti kalež i ciborij, a sutra će kardinal prvi puta slaviti euharistijsko slavlje iz toga kaleža u koji su utkani svi ovi darovi, molitva kroz sve te darivatelje. Mons. Sente posebno je istaknuo zahvalnost svih njih što su dobili mogućnost na taj način posvetiti svoje živote Bogu.

Neki su ga kritizirali što „skuplja zlato a ljudi su u teškoj situaciji“, a čitajući sva ta pisma vidljivo je da ljudi silno nešto žele dati Bogu. Mons. Sente rekao je kako je s velikim strahopoštovanjem pristupao svakom tom predmetu, koji su zatim rastalili, pročistili ga i ugradili u zavjetni kalež. „Time se zapravo događa da je sveti Josip snažnije prisutan u njihovu životu te da su se kroz predmete koji su jako važni u njihovu životu, puno vrjednije od same njihove materijalne vrijednosti, na neki način povezali s Josipovim svetištem i sa samim sv. Josipom“, smatra mons. Sente.

U samom kaležu predstavljeno je svih pet nakana koje redovito spominju – za uspješan završetak školovanja djece i mladih, za pronalaženje radnog mjesta i pravednu plaču, za dar bračnog partnera i brak blagoslovljen ljubavlju i djecom, za duhovna zvanja u Domovini i odgovorno vršenje povjerenih dužnosti u obitelji, zajednici i Domovini, za blagu i svetu smrt – u kojima se prepoznaje pet Josipovih kvaliteta; ima i neke hrvatske karakteristike na sebi. Posebno znakovitim smatra sliku na vrhu, poklopcu ciborija – sv. Josip kako spava a anđeo mu šapće da se „ne boji uzeti Mariju, ženu svoju“, koja je u utrobi već nosila Isusa. A pod poklopcem štiti Tijelo Kristovo koje se čuva u tom ciboriju kao što je Josip zaštitio Mariju koja je pod svojim srcem već nosila živoga Boga, Isusa Krista

Mons. Sente kazao je da ne zna koliko je to koštalo, smatra da je neprocjenjivo, ne zbog materijalne vrijednosti, niti umjetničke već zbog očitovanja, ugrađivanja žive vjere u taj sveti predmet. Napomenuo je da to snaži i njegovu vjeru te je svakom darovatelju poslao zahvalno pismo. Najavio je da će u svetištu često služiti misu iz toga kaleža koji ima veliku umjetničku vrijednost, ali puno više tu vjerničku, pobožnu, svetu vrijednost koju prikazuje. Ljudima su potrebni takvi znakovi žive Božje prisutnosti među nama, istaknuo je mons. Sente.