U prisutnosti mnoštva vjernika, dvjestotinjak svećenika, profesora i studenata te umirovljenoga đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića i predsjednika BK BiH banjolučkoga biskupa Franje Komarice pogrebne obrede za prof. dr. Adalberta Rebića na zagrebačkom groblju Mirogoj u ponedjeljak 24. veljače predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.

“Dragi Adalberte, ovdje su tvoji zagrebački, zadarski, đakovački studenti i studentice; mnogo njih, jer gotovo da nema hrvatskoga svećenika, teologa, vjeroučitelja, katehete, crkvenoga glazbenika koji nije slušao ili čitao tvoja tumačenja Svetoga pisma, uranjao u tvoje prijevode, dopustio se voditi kroz arheološke iskopine i učiti slova, riječi i duh biblijskih jezika. Od znanstvenoga do pastoralnoga rada, od izdavanja časopisa i knjiga te uredničke i ravnateljske službe u izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost do predsjedanja institucijama te organiziranja simpozija i susreta. Od složenih teoloških rasprava do jednostavnih molitava. S pogledom na tvoj lijes ta širina ne nestaje. Jer ovdje su tvoja subraća prebendari Zagrebačke prvostolnice i kanonici Prvostolnoga kaptola, kolegice i kolege profesori s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i drugih učilišta. Ovdje su vjernici kojima si naviještao živu Božju riječ ne samo u Hrvatskoj, nego na raznim mjestima diljem Europe i svijeta. Ovdje su tvoji hodočasnici, osobito oni koji čuvaju spomen na Svetu zemlju. Po tebi im je bliži glas proroka i apostola, koraci, pogled i dodiri Spasitelja koji naviješta Blagu vijest, koji liječi, oslobađa i oprašta, daje se na križu i – uskrsnuo – i živi u otajstvu Crkve. Ovdje su tvoji prijatelji vjernici iz drugih Crkava i vjerskih zajednica”, rekao je biskup Šaško, te prenio izraze sućuti kardinala Josipa Bozanića. Zatim je podsjetio na mjesta u Crkvi na kojima je pokojnik ostavio traga, ističući njegov humanitarni angažman, “prognanici iz raznih krajeva Hrvatske, ne zaboravljajući osobito ljude iz Bosne i Hercegovine koji su se osjetili prihvaćenima, sigurnijima, utješenima, kada su u najtežim danima ratnoga nasilja protiv hrvatskoga naroda i države u tebi kao svećeniku osjetili više od humanitarnoga djelatnika”.

Oproštajnu riječ, te izraze sućuti uime Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izrekao je prodekan prof. dr. Mario Cifrak. Podsjećajući na život izv. prof. dr. Adalberta Rebića, prodekan Cifrak podsjetio je i na dužnosti koje je prof. Rebić obnašao na KBF-u, kao i Sveučilištu u Zagrebu gdje je bio imenovan pomoćnikom rektora za organizaciju. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu bio je profesor biblijskih znanosti, orijentalnih jezika (hebrejski, aramejski, sirijski i arapski) i biblijske arheologije od 1968. do 2007. U izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost bio je urednik biblijskih izdanja i njezin direktor od 1968. do 2009. godine. Kao lektor hrvatskog prijevoda Jeremije proroka, knjige Tužaljki i Ezekijela proroka, sudjelovao je u prijevodu Biblije na hrvatski jezik u izdanju izdavačke kuće “Stvarnost” 1968. godine. Bio je urednik izdanja “Jeruzalemske Biblije” (KS, 1994.) u kojem je s francuskog jezika preveo uvode u pojedine biblijske knjige Staroga zavjeta te tumačenja i komentare uz pojedine biblijske tekstove, a zaslužan je i za izdanje “Biblijskog priručnika” i prijevod s francuskog “Ekumenskog prijevoda Biblije”. Kao urednik zaslužan je i za izdanje “Općeg religijskog leksikona”. U svom plodonosnom radu objavio je 28 djela te oko 400 članaka u raznim domaćim i inozemnim časopisima. Dr. Adalbert Rebić bio je član Društva hrvatskih književnih prevoditelja (od 1974.), član Društva umjetnika Hrvatske i Redoviti član Papinske međunarodne marijanske akademije u Rimu (od 1980.).

Posebno je dr. Cifrak istaknuo razdoblje u kojem je Rebić bio predstojnik Ureda za prognanike i izbjeglice pri Vladi Republike Hrvatske, a kasnije i ministar bez lisnice, zadužen za humanitarna pitanja u Vladi Republike Hrvatske.

Adalbert Rebić ostavio je neizbrisiv trag u povijesti djelovanja Kršćanske sadašnjosti, izdavačke kuće Zagrebačke nadbiskupije. Od samih početaka, suradnjom i prijateljstvom povezan je s najzaslužnijim promicateljima i ostvariteljima te izdavačke kuće u domaćim i međunarodnim crkvenim i društveno-kulturalnim okvirima, osobito s Josipom Turčinovićem, Vjekoslavom Bajsićem, i Tomislavom Jankom Šagi-Bunićem, sve profesorima KBF-a u Zagrebu, rekao je dr. Cifrak, te podsjetio i na suradnju u prijevodu tzv. Zagrebačke Biblije, te suradnju u časopisu Svesci – Kršćanska sadašnjost, kao i njegovo zalaganje za unaprjeđenje i ostalih periodičkih publikacija čiji je izdavač ili nakladnik Kršćanska sadašnjost (Bogoslovska smotra, Croatica christiana periodica, Kana, Služba Riječi, Biblija danas). U tom kontekstu je istaknuo, i kako je u dva navrata obnašao i dužnost direktora KS-a, te se u to vrijeme sa suradnicima zalagao oko što kvalitetnijega rješenja uredskih i poslovnih prostora, koje na kraju pronalazi u Poslovnome kompleksu Chromos.

Na kraju je prof. Cifrak pročitao riječi kojima se prof. Rebić 2005. godine oprostio od fakultetske zajednice “Zahvaljujem na suradnji, na razumijevanju i molim oproštenje od kolega u službi i od članova uprave Fakulteta za svoje nedostatke. Želim svojim mlađim kolegama obilje Božjega blagoslova u znanstvenom radu, a nadasve u uspješnom prenošenju Božje riječi novim naraštajima svećeničkih kandidata i studenata/studentica laika: šalom uberakot”. U tom duhu, prof. Cifrak izrekao je zahvalu: “Taj mir želimo sada Vama koji ste zagrebačkim ulicama, kaptolskim trgom i prebendarskom Novom vesi hodali smjernim korakom, kako ovih dana izvješćuju brojna medijska izdanja, kao da hodate po Svetoj zemlji, u koju ste toliko puta vodili hodočasnike od 1966. Svima nama koji smo to još uvijek, “peregrini et hospites supra terram” (usp. Heb 11,13)”.

Nakon što je lijes s tijelom pokojnika položen u prebendarsku grobnicu, oproštajnu riječ je izrekao i biskup Franjo Komarica.

Doista je zadužio Crkvu u hrvatskom narodu, zadužio mnoge od nas, zato što je bio prijatelj Božji, bio je prijatelj i istinski pomoćnik mnogim svojim suputnicima. Svojoj riječju bilo pisanom ili izgovorenom, ali mnogim svojim konkretnim djelima ljubavi, osobito u dramatičnim godinama rata, kada je s dozvolom nadbiskupa Franje preuzeo odgovornu službu. Mnogi su ne samo iz Hrvatske, nego i Bosne i Hercegovine našli utjehu ne samo u njegovu uredu, nego i u njegovu vjerničkom, kršćanskom srcu, rekao je biskup Komarica.

Uime Zbora prebendara Prvostolne crkve zagrebačke oprostio se preč. Mijo Gabrić, koji je podsjetio na pokojnikovo uzorno vršenje službe prebendara zagrebačke katedrale, ispovijedajući i propovijedajući. Spomenuo je i želju koju je izrekao tri dana prije smrti “samo da gleda Božje lice” te mir s kojim je prešao u vječnost. “Nakon brojnih hodanja po zemaljskom Jeruzalemu, sretan ti i vječan Jeruzalem i do viđenja”, zaključio je preč. Gabrić. (IKA)