Papin govor u Philadelphiji veliko je ohrabrenje katoličkim obiteljima koje su pod pritiskom moderne kulture

Papin posjet Sjedinjenim Državama i dalje je predmetom raznih analiza i komentara. O glavnim porukama i naglascima tog pohoda razgovarali smo sa Stjepom Bartulicom, predsjednikom udruge Centar za obnovu kulture i višim asistentom na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, katoličkim intelektualcem koji je rođen i odrastao u Sjedinjenim Državama, u obitelji hrvatskih iseljenika.

– Kako vi, kao poznavatelj prilika u SAD-u, kao i tamošnje Katoličke Crkve, ocjenjujete duhovne, pa i društveno-političke poruke Papina posjeta?

Papa Franjo je vrlo dobro primljen u SAD-u. Mediji su mu dali veliku pažnju a komentari su jako pozitivni. Treba uvijek biti oprezan oko nekih tumačenja jer mnogi žele iskoristiti papu u promicanju vlastitih ciljeva. To se može vidjeti u tome kako neki ističu, primjerice, temu imigranata, dok prešućuju njegov jasan apel da se štiti život od začeća. Papa je stavio veliki naglasak na vjersku slobodu, rekavši da se radi o temeljnom pravu koje se ne odnosi samo na hramove i crkve nego na javni prostor također. Vjerska sloboda, rekao je Papa, služi kao zadnja obrana pred apsolutnim zahtjevima moći. Mislim da je ovo naglasio jer nedavne sudske presude, pogotovo one koje pokušavaju redefinirati brak, predstavljaju novu prijetnju vjerskoj slobodi. Moramo znati da dominantna sekularna filozofija nije neutralna, nego agresivno promiče svoje „dogme“ koje nisu kompatibilne s naukom Crkve. Katolici, ali drugi vjernici, ne smiju uzimati zdravo za gotovo da će moći i dalje nesmetano prakticirati svoju vjeru nego moraju se boriti za svoja prava. Papa ih je htio upozoriti na činjenicu da je vjerska sloboda primarna na ljestvici prava i ne smije biti kompromitirana.

– Koji je to trenutak tijekom toga posjeta, po vama bio ključan, onaj koji ga je obilježio?

Kao najvažniji trenutak bih izdvojio njegov susret s obiteljima u Philadelphiji na kojemu je Papa vrlo spontano govorio o ljepoti obiteljskog života. To je veliko ohrabrenje katolicima, ali i svima koji drže do obitelji, jer su izazovi modernog načina života veliki. Papa je svjestan da je obitelj pod pritiskom i zato nas je htio ohrabriti. Moderna kultura, rekao bih, nameće jednu lažnu sliku sreće, da je moguće biti sretan bez žrtve i bez odricanja. Znamo da obiteljski život uključuje nesebično darivanje i puno odricanja, ali vodi prema sreći. Papa nas je podsjetio da je obitelj mjesto gdje se rađa ljubav koja se manifestira u malim svakodnevnim stvarima. Roditelji moraju biti velikodušni prema djeci kako bi djeca mogla u njima vidjeti prave uzore. To nije uvijek lako, ali ako smo vjerni, Bog će nam dati snagu, rekao je papa Franjo.

– Dosta se analiziraju i sadržaji Papina govora u Kongresu i sjedištu UN-a. Pojedini kritičari Papi kao da zamjeraju da nije bio dovoljno jasan u nuđenju kršćanskih rješenja za društvo. Posebice se navodi kako nije iskoristio skandal s Planned Parenthoodom i progovorio jasnije o zlu abortusa. Kako to komentirate?

Da, vjerojatno nije spomenuo skandal s PP-om jer je to sada vruća politička tema u SAD-u. Pro-life pokret u SAD-u pokazuje veliku snagu u borbi za život, a ankete govore da se javno mnijenje sve više okreće protiv “prava” na pobačaj. Papa je govorio o životu, ali u govoru u Kongresu nije izričito spomenuo pobačaj, što je neke razočaralo. Mislim da je stav Crkve vrlo jasan, što se tiče svetosti života, ali problem je što neki katolici, pogotovo u politici, ne drže do toga. Govore kako ne žele „nametnuti“ svoj stav svima. Međutim, ne radi se o nametanju religioznog stava, jer je pobačaj pitanje pravednosti koje ima svoja vlastita načela. Dakle, ne moramo biti vjernici da bismo razumjeli kako nerođeno dijete ima pravo na život koje je neotuđivo, a sva druga prava gube smisla ako ne poštujemo pravo na život.

– Čini se kako dosad nije postojala velika “ljubav” među američkim konzervativnim krugova prema papi Franji, uglavnom zbog njegovih stavova prema korporativnom kapitalizmu. Imate li dojam da je ovaj pohod to promijenio?

Istina je da određeni američki konzervativni krugovi nisu oduševljeni s Papinim kritikama kapitalizma, ali trebamo opet pažljivo razlučiti stvari. Papa upozorava da materijalno bogatstvo nije konačni cilj čovjeka, nego postoje i uzvišenije stvari. Kapitalističke zemlje imaju veliku odgovornost da ne isključe siromašne zemlje iz gospodarskih procesa. Papa je više puta pohvalio sve ono što je Amerika postigla, ali podsjetio na veliku odgovornost koju ima upravo zbog toga. U svom govoru u Kongresu je izjavio da je poslovanje „plemenito poslanje usmjereno prema stvaranju bogatstva i poboljšanju svijeta“. Konzervativci su sigurno pozdravili njegove izjave da nije ljevičar te da je sve što govori u skladu sa socijalnom naukom Crkve. Kad je riječ o ekonomskom uređenju, Crkva nema jedinstven model za sve, nego ističe svoja načela, tako da možemo istovremeno biti, primjerice, za veće ekonomske slobode i manju državu i dobri katolici. Načelo solidarnosti se odnosi, prije svega, na svakog pojedinca koji treba preuzeti svoj dio odgovornosti za stanje u društvu, a ne da to prebacuje na političare i državne činovnike.

– Zajedničko obilježje dosadašnjih Papinih pohoda bio je “odlazak na periferiju”, odnosno posjet Crkvi koja je na ovaj ili onaj način u krizi ili problemima. U kakvom je duhovnom stanju trenutačno Katolička Crkva u Sjedinjenim Državama, državi koju često uzimaju kao primjer društva u kojem religija i dalje ima utjecaj? Što Crkva u Europi može eventualno naučiti od Crkve u SAD-u?

To je veliko pitanje, zaista. Katolička je Crkva u SAD-u dugo bila percipirana kao “strana” sila jer je njezin poglavar u Rimu. To se jako promijenilo, pa se može reći da su katolici danas potpuno integrirani u društvo i zauzimaju najviše položaje. Dugo su tradicionalne protestantske zajednice imale prednost, ali to više nije slučaj. U novije vrijeme je Crkva bila pod velikim pritiskom zbog sudskih procesa u kojima su inkriminirani neki svećenici zbog zlostavljanja djece. Neke biskupije su čak bankrotirale nakon tih presuda. Papa se ispričao žrtvama tijekom ovog pohoda. Danas se provodi puno bolja formacija u sjemeništima i mislim da je Crkva izvukla prave pouke. Crkva u Europi, barem u nekim zemljama, previše se prilagođava logici svijeta, što nije dobro. Europsko društvo je prilično sekularizirano, a Crkva je pozvana uvijek naviještati Evanđelje bez obzira na cijenu. Biti svjedok za Isusa Krista nikad nije bilo lako ni ugodno, ali danas, čini mi se, zahtijeva spremnost ići protiv “mainstream” kulture. U tome bi Crkva u Europi mogla nešto naučiti od Crkve u SAD-u koja zna ulaziti u javne sukobe, čak sa službenom politikom, pogotovo u vrijeme mandata predsjednika Baracka Obame.

Goran Andrijanić | Bitno.net