Jedna naša čitateljica javila nam se na temu burne rasprave oko uvođenja 4. modula i dolaska dr. J. Reisman u RH. Posebice se osvrnula na prigovore da je J.Reisman nije znanstvenica, te je istražila biografiju i radove Thea Sandforta, Štulhoferovog koautora, kojeg je dr. Reisman prozvala da je pedofil. Primljeni tekst prenosimo u cijelosti.

Pogledala sam cjeloviti dvoipolsatni dokumentarni film dr. J. Reisman The Kinsey Syndrom. Kao zabrinuti roditelj i akademski građanin – mogu samo zaključiti da je onoliku količinu informacija iznijetu u filmu nemoguće izmisliti. Ukoliko se u filmu rabi literatura i dokumentacija koja se precizno citira s navodom stranice, ne može se govoriti o ideološkim konstruktima J. Reisman, već o temeljitom istraživačkom radu. Isto se odnosi i na rezultate statističkih istraživanja, rabljenih u filmu. Izjave i priznanja Kinseyevih suradnika – filmske snimke osobnih intervjua i telefonskih razgovora, pisma, javni nastupi i isječci iz dokumentarnih filmova – također ne mogu biti ideološki falsifikat autora ovog dokumentarca. Prema tome, ne može se govoriti o navodnoj “kontroverznosti” autorice J. Reisman, o kojoj neprestano čitamo u našem tisku.

Druga stvar koja me je nemalo iznenadila jest zaključak jučerašnjeg sučeljavanja A. Štulhofera i J. Reisman. Točnije, radi se o tvrdnji da je Štulhoferov suradnik i suurednik knjige Sexuality and Gender in Postcommunist Eastern Europe and Russia, objavljene u New Yorku pri Haworth Pressu 2005.g., Theo Sandfort – također pedofil. To je svakako teška izjava, na koju je g. Štulhofer odgovorio da nije znao da je Sandfort pedofil i da nikada ne bi surađivao sa sumnjivim osobama. Međutim, kao znanstveni radnik i doktor znanosti Štulhofer se svakako morao i trebao informirati i upoznati s prethodno objavljenim radovima osobe s kojom surađuje. To je temelj ulaska u znanstveni rad, pri čemu svaki znanstvenik teži tome da surađuje s cijenjenim specijalistom na dotičnom području. Ne ulazeći dalje u informiranost ili neinformiranost g. Štulhofera o svom suradniku, kojemu je na Kinseyevom institutu trebao biti dostupan uvid u cjelovit znanstveni opus T. Sandforta, čitatelji se i sami mogu uvjeriti u znanstvene (?) interese Thea Sandforta. Na ovoj poveznici nalaze se podaci o četiri rada T. Sandforta, s direktnim pristupom jednom njegovom radu: http://www.ipce.info/host/sandfort_87/. Svi radovi objavljeni su 1980-tih, dakle, prije Štulhoferovog dolaska u SAD.

Već sami naslovi poglavlja dostupnog rada te naslovi ostala tri rada vrlo su problematični, pri čemu se prosječan čitatelj i roditelj mora upitati: što to znači “prijateljstvo” između dječaka i mnogo starijeg muškarca? Osobito je mučno čitati svjedočanstva dječaka u 2. poglavlju Sandfordove knjige, od kojih dvojica imaju samo 10 godina. Upućujem i na to da je članak The Sexual Aspect of Paedophile Relations iz  1982. g. objavljen u nizozemskom pedofilsko-homoseksualnom časopisu Pan: A Magazine About Boy-Love, čiji je naziv nešto kasnije preimenovan u Paedo Alert News. Zanimljivo je spomenuti da upravo ova četiri izvora nedostaju u službenim bibliografijama Sandfortovih radova poput: http://www.hivcenternyc.org/people/theosandfort-pub.html i http://www.williamapercy.com/wiki/index.php?title=Theo_Sandfort. Te radove ne navodi ni relevantan PubMed: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=theo%20sandfort.
U katalogu Library of Congress mogu se – uz podosta Sandfortovih članaka o djeci na nizozemskom jeziku – pronaći i knjige indikativnih naslova, čiji je urednik bio T. Sandfort: Male intergenerational intimacy : historical, socio-psychological, and legal perspectives iz 1991. g. i  Childhood sexuality : normal sexual behavior and development iz 2001. g., od kojih se tek ova druga spominje u jednoj bibliografiji, a prva ni u jednoj.

Stoga se nameće logično pitanje: zašto su iz bibliografija izostavljeni upravo radovi iz područja pedofilije i dječje seksualnosti – ako se radi o uglednom znanstveniku besprijekorne karijere i ako se radi o relevantnom znanstvenom području?

Bitno.net