Rad

Hrvatsko katoličko sveučilište, Franjevački institut za kulturu mira i Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije, u povodu Međunarodnog praznika rada i blagdana sv. Josipa radnika koji se obilježavaju 1. svibnja, predstavili su 26. travnja u prostorijama Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu rezultate kvalitativnog istraživanja na temu rada nedjeljom i kvalitete života. Istraživanje je tijekom ožujka i travnja provedeno u četiri najveća hrvatska grada – Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu.

Cilj projekta bio je iznova aktualizirati pitanje rada nedjeljom u trgovinama, a koje je prema mišljenju voditelja istraživanja prof. dr. Gordana Črpića, pročelnika Centra za socijalni nauk i Odjela sociologije HKS-a, nedovoljno istraženo te u javnosti gotovo potpuno zanemareno.

Uvodno izlaganje održao je fra Mijo Džolan, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira, koji je kao inicijator projekta u fokus javnosti želio vratiti pitanje rada nedjeljom koje je po njegovom mišljenju usko povezano i s pitanjem razvitka samog društva te općeg dobra. Rezultati istraživanja ukazuju na povezanost pitanja rada nedjeljom i radničkih prava te u sebi sadrže društveni aspekt koji se tiče iskorištavanja dijela radničke populacije, te moralni aspekt koji upućuje na brigu i zaštitu dijela populacije kojem prijeti siromaštvo, a koje je i subjekt samog istraživanja.

Svi su sudionici istraživanja zaposleni u trgovinama, trgovačkim centrima te pekarama u kojima se prakticira rad nedjeljom, a radi se uglavnom o ženama. Da je riječ o izrazito osjetljivoj temi govori i činjenica da je dio potencijalnih sudionika odbio sudjelovati zbog straha od poslodavaca i dobivanja otkaza. Veliki broj sudionika potvrdio je da se uz obavezni rad nedjeljom također ne poštuje njihovo radno vrijeme i to u vidu neplaćenih prekovremenih sati koji se kreću u rasponu od 3 do čak 18 sati tjedno. To dovodi do velike preopterećenosti radnika koja rezultira greškama za koje su onda odgovorni sami radnici, a često je i zastrašivanje od strane poslodavca.

Kako se radnici boje da bi mogli biti otpušteni, veliki dio se ne učlanjuje u sindikate, koji ih pak u većini slučajeva niti ne mogu formalno štititi budući da je riječ o zaposlenjima koja nemaju jasno definirane ugovore ili je pak riječ o ugovorima na određeno. Rad nedjeljom im također oduzima mogućnost odmora i fokusiranja na obiteljski život te posebno pogađa roditelje koji su suočeni s nedostatkom provođenja kvalitetnog vremena sa svojom djecom.

Ono što cijelo istraživanje čini aktualnim i za druge sociološke teme je isticanje manjka solidarnosti prema tome dijelu radničke populacije koji, usput rečeno, čini 1/16 radnika u Hrvatskoj, jer se u društvu osjeća velika ravnodušnost prema njihovim problemima.

Sami ispitanici su istaknuli da za rad nedjeljom postoji mogućnost kompromisa kao što je npr. da budu otvorene samo dežurne trgovine, da artikli budu skuplji te da se radnicima za takav rad isplaćuju veće plaće. Apelira se i na Vladu, koja je dužna štititi radnička prava, ali i na Crkvu da se još odlučnije zauzme protiv rada nedjeljom i za zaštitu dostojanstva radnika. (ika/bitno.net)