Radnik

Prvi svibnja, koji se od 1889. god., vremena teških uvjeta rada i iskorištavanja radnika, obilježava kao Međunarodni praznik rada, i ove se godine slavi u našoj državi. Ipak, obilježen je kolektivnim iskustvom teško zarađenoga kruha, nezaposlenosti ili prezaposlenosti, povećanja troškova života neusklađenih s visinom plaća kao i neisplaćenih plaća. To su teške situacije koje pogađaju kako samog čovjeka u njegovoj tjelesnoj, duševnoj i duhovnoj dimenziji, tako i obitelji i društvo u cjelini.

Od 1955. godine Crkva slavi blagdan sv. Josipa radnika upravo na dan koji je svijet odabrao kao praznik radništva. Tim blagdanom željelo se upozoriti da rad ima ne samo materijalnu nego i duhovnu i društvenu vrijednost o kojoj govore već uvodne stranice Svetoga pisma. Prava i obveza čovjeka kao radnika tako su zarana postali brigom Crkve (usp. 2 Sol 3), koja je osobitu pažnju zadobila objavljivanjem socijalne enciklike Rerum novarum pape Lava XIII., još 1891. godine. Pitanja prava na pravednu plaću, veću zaštitu radnika, socijalnu zaštitu i socijalna prava te cjelokupno radničko pitanje postala su od tada trajnom paradigmom socijalnog nauka Crkve (usp. Kompendij socijalnog nauka Crkve, 90).

S tim je pitanjem u listopadu, nakon 71 godine, obnovljena hrvatska tradicija održavanja zborovanja vjernika koji promišljaju o društvenim temama i žele biti aktivni dionici društvenih promjena. Od 21. do 23. listopada 2011. održan je Peti hrvatski socijalni tjedan pod nazivom “Kultura rada” na kojem je proglašena Deklaracija Petog hrvatskog socijalnog tjedna, napominje se također u izjavi.

Na današnji dan želimo podsjetiti na njezine zaključke. Tako od države želimo da se snažnije uključi u rješavanje pitanja i problema vezanih uz rad koji uključuju nezaposlenost, zlostavljanje na radu, zaštitu radničkih prava, redovitu isplatu plaća, poštivanje vlastitih blagdana, stvarno poštivanje radničkog prava na odmor, poticanje društveno odgovornog poduzetništva i vrijednosti rada, promišljanje rada budućnosti, uklanjanje “rada na crno” i uvjeta koji do njega dovode, stabilnost rada u poljoprivredi, promociju odgoja za rad i dobrovoljni rad.

U društvu želimo povratak povjerenja među samim ljudima, ali i u društvene institucije jer bez međusobnog povjerenja nema ni društvenog napretka. Osobito povjerenje i zaštitu treba uživati obitelj, koja je u Hrvatskoj još uvijek funkcionalna institucija i koja društvu daje nezamjenjivu važnost. Uza sve potrebne društvene i državne mjere, osobito obiteljske i natalitetne politike, zahtijevamo i omogućavanje nedjeljnog odmora radnicima i obnovu i očuvanje nedjeljnog obiteljskog zajedništva, što jest pitanje kulture, ali i zdravlja. Vjernike pak ohrabrujemo na njegovanje duhovnosti rada kao i veće uključivanje u dobrovoljni rad koji promiče i aktualizira vrijednosti dostojanstva ljudske osobe, solidarnosti i povjerenja.

Ohrabreni kršćanskom nadom, mi kao vjernici želimo i vjerujemo u pozitivne promjene u našem društvu, a u tome neka cijelu hrvatsku državu i njeno društvo prati sv. Josip, njezin nebeski zaštitnik, zaključuje se u izjavi ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisačke biskupije. (rv/bitno.net)