Izlaganje biskupa Valentina Pozaića na konferenciji za tisak o prijedlogu Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, održanoj 7. srpnja 2012. u Zagrebu, u organizaciji Građanske inicijative „I ja sam bio embrij”.

MPOFoto: IKA
Predloženi tekst zakona, o kojem se govori, dovodi u pitanje čovjeka – osobu, muško i žensko, napose, dijete, o kojem se najmanje govori. A na koncu i brak i obitelj: temeljne vrednote ljudske zajednice i društva uopće. Vrednote su to o kojima ne može biti pogađanja i trgovanja.

Ne možemo šutjeti, pa izdati istinu. Upozoravao je blažene uspomene Ivan Pavao II.: ‘Kad je istinska nauka nepopularna, nije dopušteno tražiti laku popularnost’ (Prijeći prag nade, 1994, 187-188).

Predmet o kojem govorimo crkveni dokument ‘Donum vitae’ (1987) sažima ovako:
‘Svi trebaju razumjeti i primjereno vrednovati patnju onih bračnih drugova koji ne mogu imati djece … Naravno je da bračni drugovi žele imati dijete…’ (B , 8). Do moralnog cilja dolazi se moralnim putem i moralnim sredstvima.

Nije tako davno, neki će se i sjećati: najveći problem svega svijeta bilo je pitanje plodnosti žene i muškarca, i trebalo je tu kvalitetu ukloniti. Sve radi nekog cilja.

Umjesto prirodnog i zdravog, i kreposnog, življenja, izmišljali su se i nametali, i ozakonjivali, kojekakvi surogati: podvale i laži, abortusi i svakojake kontracepcije, dakako, ne bez poraznih posljedica.

Nije trebalo dugo čekati da njihalo zla prijeđe na drugu stranu: tjeskoba neplodnosti žene i muškarca. I opet, umjesto zdravog i prirodnog i moralnog pristupa, propagiraju se i zakonski uređuju kojekakvi surogati: navodno ih ima trinaest.

I to se naziva: liječenje neplodnosti, premda svi znaju da to nije istina! Jer, ne liječi se ništa. U modi je lingvističko inženjerstvo, pa savjest može biti mirna jer, navodno, nismo lagali!

I premda je na švedskom jeziku, još godine 1972., a na hrvatskom već godine 1974., objavljena knjiga trojice autora – dva liječnika i jedan fotograf – pod naslovom: ‘Život prije rođenja. Fotodokumentacija čovjekovog razvitka u toku devet mjeseci prije rođenja – Praktični savjeti budućim roditeljima’, gdje na 50. stranici stoji ovako: ‘Postavljamo pitanje: u kojem času razvitka postajemo – čovjek? Odgovor glasi: Mi smo ljudi od časa oplodnje’.

Mnogo godina kasnije, u Hrvatskoj, nekima to nije jasno, navodno, u ime neke znanosti.

Poznato je kako postupa otac laži: najprije laže – da embrio nije čovjek, onda ga ubija; najprije laže da brak i obitelj nisu temelj sadašnjosti i budućnosti, onda ih razara – i donosi takve zakone.

Kao da nije zapisano, kao da nismo čitali o Sotoni: ‘Ne stajaše u istini jer nema istine u njemu; kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži – čovjekoubojica od početka’ (Iv 8,44).

Tome naprotiv, Isus govori: ‘Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici: upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi’ (Iv 8, 31-32).

‘Sam je naime Bog začetnik ženidbe, koja je proviđena različitim dobrima i svrhama. Sve je to od najvećeg značenja za održanje ljudskog roda, za osobni napredak i vječnu sudbinu pojedinačnih članova obitelji, za dostojanstvo, čvrstinu, mir i dobrobit same obitelji i svekolikoga ljudskog društva.
Po svojoj prirodnoj svojstvenosti sama ustanova ženidbe i bračna ljubav usmjerene su k rađanju i odgoju djece i nalaze u tom svoju krunu’ – tako uči Drugi vatikanski sabor (GS 49).

Ako biraš život

Biblijsko izvješće, jednostavno i sažeto, glasi: ljubav i rađanje idu zajedno, i ne smiju se nasilno razdvajati. Jer, njih dvoje bit će jedno tijelo (Post 2,24. Mt 19,5) – i kad budu, naći će se u troje. I tu vrijedi: što je Bog združio, neka čovjek ne rastavlja! Neka čovjek ne izigrava ni plodnost – ni neplodnost!

Razni surogati umjetne oplodnje, s mnoštvom svojih negativnosti, moralno su neprihvatljivi. Budući da je zakon po svojoj biti čuvar vrednota, mora biti pravedan i moralan – inače je bezakonje, ozakonjena nepravda, dosljedno, ti su surogati i zakonski neprihvatljivi.

Svi ti surogati, makar s najboljim nakanama promovirani, razaraju i obitelj i brak i pojedinca, žrtvuju nečije temeljno pravo – pravo na život i ljudsko dostojanstvo, radi nečijih interesa!

I u ovim okolnostima ostaje nam putokaz nauk Benedikta XVI.: ‘Ljubav u istini … glavna je pokretačka snaga istinskoga razvoja svake osobe i svekolikoga ljudskog roda’ (Caritas in veritate, 2009, Uvod). (ika/bitno.net)