Kada je prvi put čula za ideju Hoda za život i poziv na sudjelovanje u toj inicijativi 18-godišnja Zagrepčanka Hanna Pölhe odmah se prijavila kao volonter. Napravila je to, pa skoro automatski, jer često volontira u raznim akcijama koje joj se čine važnim. Tek s vremenom, kaže nam, počela je istinski shvaćati koliko su priča i nakana koje stoje iza cijele ideje doista važni za sve nas. Osjetila je kako je borba za život nešto što nas treba ujediniti. Jer, kako objašnjava, „što može biti presudnije od pitanja života?“

„Sva pitanja koja nas prate i kojima se posvećujemo, vjera, ljudska prava u svim oblicima, sve to ovisi o onom temeljnom – pravu na život“, objašnjava Hanna dok razgovaramo s njom par dana nakon te subote koja je, doista, promijenila toliko toga u Hrvatskoj.

A Hanna je jedna od tisuća i tisuća autentičnih heroja onoga što se dogodilo tog sunčanog prijepodneva u Zagrebu. Toga prijepodneva ona je došla u središte grada, u samo njegovo srce, posvjedočiti za ono što joj je važno, za ono što bi trebalo biti važno svakome dobronamjernom u ovom društvu – za život.

Odmah nakon Hoda za život internetom je počela kružiti jedna zanimljiva fotografija. Na njoj je prikazana splitska glazbenica Dunja Ercegović koja je tu subotu nakratko zaustavila povorku ljudi koja je hodala za život. Fotografija prikazuje djevojku, s gitarom u ruci, dok pomalo izgubljenim pogledom gleda oko sebe. Odmah pored nje, na čelu povorke mirno stoji – Hanna. Dvije djevojke, s nevelikom dobnom razlikom između njih, obje glazbenice, obje tu zbog onoga u što vjeruju, a između njih – kako je pronicljivo napisano u komentaru fotografije na Facebook profilu udruge Judita-glas žena – „čitav jedan svijet. Svijet koji nam sugerira da je u redu ubijati nerođenu djecu i da će postati bolje mjesto ako to žene budu činile i dalje“.

Ercegović je u svim mainstream medijima proglašena „heroinom“, postavljena na naslovnice portala i tiskovina. Mi, pak, ovaj tekst posvećujemo onoj koju smatramo istinskom junakinjom, a ako baš hoćete i istinskom buntovnicom u cijeloj toj situaciji – Hanni Pölhe.

Ona se taj dan na čelu Hoda za život našla sasvim slučajno i neplanirano. Ali, to što je dospjela tamo, kaže, smatrala je iznimnom čašću. Kada je povorka mirno krenula, krenula je i pjesma. Tako je 15.000 ljudi došlo do mjesta gdje su bili okupljeni „kontraprosvjednici“, njih stotinjak. Dvije aktivistice stale su pred povorku.

„Povorka je stala i krenula su naguravanja. Neki od ovih kontraprosvjednika bili su agresivni prema našim redarima, a oni su bili mirni. Pamtim kako su, kada je ova djevojka stala pred nas, redari upozoravali jedne druge da je ne treba micati, da je ne diraju, nego neka sačekaju policiju“, prisjeća se Hanna.

Sljedeće što se dogodilo bio je prizor koji je zabilježen na fotografiji. Hanna „oči u oči“ s Lovely Quinces, što je umjetničko ime splitske glazbenice. Što je pomislila u tom trenutku?

„Pomislila sam: Kako lijepa djevojka. A potom: Ej, kako dobru gitaru ima“, kaže nam kroz smijeh Pölhe, koja se već dulje vrijeme i sama bavi glazbom. Čak je pomislila pitati je gdje je kupila gitaru, nastavlja se šaliti.

Ali, ono što je uslijedilo ipak je bilo ozbiljno. Ništa dramatično, ali ozbiljno. Dunja Ercegović je uznemireno stajala sama pred povorkom, a iz te povorke nisu uslijedili nikakvi verbalni napadi niti uvrede protiv nje nego blagoslovi i molitve, što ju je, kako je i sama rekla kasnije, „iznerviralo“. Evo kako se toga prisjeća Hanna:

„Čula sam bake koje su stajale iza mene kako blagoslivljaju ovu djevojku, molile za nju, bez ikakvih agresivnih dobacivanja. Nevjerojatno ozračje duhovnog jedinstva u kojem osjetiš kako si zaštićen“.

„Heroina“, kako su je kasnije opisivali mediji, nije izgledala tako iz njezine perspektive.

„Dobro sam je promotrila. Imala je u očima neku mješavinu straha i bijesa koju nisam mogla razumjeti. Zašto bijes, pa mi smo mirno hodali, a ona je nama stala na put? U jednom trenutku se okrenula i pozvala svoju mamu koja je bila sa strane i radila fotografije. Ne sjećam se točno što je više rekla, nešto poput: „Mama, nećeš me valjda ostaviti samu?“ Zvučalo je kao neki vapaj, to dozivanje majke“, priča nam Hanna.

Kasnije, kada je razmišljala o cijeloj toj situaciji, shvatila je važnu stvar.

„Mi smo taj dan hodali i za dostojanstvo te djevojke, Dunje Ercegović. U svakog čovjeka usađen je u trenutku začeća taj Božanski ‘kod’, to dostojanstvo koje on kasnije povrijedi svojim pogrešnim postupcima i grijehom. On postoji i u njoj“, kaže i dodaje kako je u polušali komentirala na Facebooku da se nada kako će Lovely Qunices iduće godine svirati na autobusu Hoda za život.

Priča nam kako poštuje ljude koji se gorljivo bore za ono što smatraju važnim i podsjeća na Sveto pismo koje govori da Bog „ne voli one mlake“.

„Naravno, žao mi je da se ona bori za nešto tako potpuno pogrešno, ali tu želju za borbom mogu poštivati, to što je nju dovelo pred kolonu ljudi. Ali, mislim da niti njima samima nije jasno protiv čega se zapravo bore. Pater Ike Mandurić je lijepo rekao: Ja sam isto za pravo na izbor, ali kada se život dogodi – izbor je već učinjen. Voljela bih kada bi oni to posvijestili, tu važnost života“, kaže.

Kada bi imala prigodu porazgovarati s njom nakon svega, što bi joj rekla?

„Ja nju želim gledati kao osobu koja nije ni po čemu gora od mene. Kao osobu koja je izranjavana grijehom, kao svi mi, te živi u istom svijetu i bori se s istim stvarima. U nekom trenutku svatko od nas mora oprostiti i tražiti oprost od Boga, tada samo dobrota može govoriti, tu više nema mjesta za ove ili one „pametne“ argumente. Postoje žene koje znaju da je riječ o životu, ali i dalje su za abortus. Tu argumenti ne pomažu, to je duhovna blokada koju samo iskonska dobrota može srušiti. Ne govorim o nekoj apstrakciji nego o Duhu Svetom koji je u svima nama“, objašnjava.

Kaže nam kako je sve više i više njezinih vršnjaka koji misle poput nje, na način koji bi mainstream mediji opisali kao „nazadan“. Njezin duhovni život, kao i njezine obitelji, vezan je uz župu Svete Mati Slobode i red salezijanaca koji imaju karizmu rada s mladima.

„Naučeni smo darove koje smo primili prenositi i naviještati dalje. Dovoljno je vidjeti koliko je mojih vršnjaka bilo na Hodu za život, koliko je njih to pitanje osjetilo važnim. I sva nas je više, tu smo i nismo manjina“, poručuje.

Zbog velike ljubavi prema životinjama i prirodi sprema se upisati studij agronomije. I tu je, naravno, glazba. Nedavno je u duetu s Jerkom Marićem osvojila drugo mjesto na Uskrsfestu s pjesmom „Čuješ li korake“. U pripremi je  i njezin prvi album.

Priča nam kako joj je trebalo nešto vremena da potpuno osvijesti što želi sa svojim glazbenim darom.

„Ništa nije sjelo na svoje mjesto dok taj dar nisam posvetila Bogu. Prolazila sam kroz neko razdoblje traženja kada sam čak sudjelovala i nekim talent showovima, to je ta faza kada sam željela ući u te glazbene krugove. Ali, ništa od toga nije bilo toliko važno kao ta spoznaja da svoj izričaj želim vezati uz Boga i želim pjevati samo Njemu. Za mene to je bilo pitanje jedne odluke“, kaže nam, a mi možemo samo dodati da je njoj trebalo tek 18 godina za odluku za koju nekima od nas treba cijeli život.

Nije jedina glazbenica u obitelji. I njezin brat Benjamin Pölhe bavi se glazbom. Puno je medija već ispričalo priču o dječaku oboljelom od cerebralne paralize, koji ima i apsolutni sluh i nevjerojatan talent za sviranje klavira. Pitamo je koliko je on utjecao na njezinu glazbu i osobnost.

„Obitelj je mjesto gdje sam formirana i koja čini najvažniji dio mojeg identiteta. Benjamin je poticaj svim ljudima koji ga upoznaju. Glazbenik koji je iskren kroz svoju glazbu daje sve ono što on jest. Tako i on, a nitko na njegovu priču ne može ostati imun“, odgovara.

Kada je pitamo za druge glazbene utjecaje, spominje nam Gibonnija. Ali, kaže, postoje trenuci kada sva „komercijalna“ glazba postaje nevažna.

„Ono za čime tragam u glazbi i što ima najveći utjecaj na mene jest taj trenutak koji je veći od onog čisto glazbenog, onaj koji ulazi u sferu duhovnog. Pravo i istinsko predanje. E, kada se dogodi taj trenutak, onda neka jednostavna pjesma koju pjevaju bakice u crkvi tijekom mise postaje važnija i utjecajnija od svega“, objasnila nam je Hanna Pölhe svoje shvaćanje glazbe.

Kao i u svemu drugome u njezinu životu, i tome shvaćanju u središtu je – Bog.

Piše: Goran Andrijanić

Fotografije: Luka Marušić

Copyright: Bitno.net, sva prava pridržana.