Devedesetogodišnjaku koji je u Italiji preživio koronavirus uručen je račun za korištenje respiratora. Po danu 500 eura.

Zamislio se.

Pita ga liječnik je l’ problem u plaćanju.

Nije – odgovori starac. Samo razmišljam. Već devedeset godina besplatno udišem zrak i nikada nisam pomislio da je to dar, i da bih ikada ikome za njega trebao platiti.

Dok nešto ne izgubimo, ne ostanemo bez nekoga, ili nečega, često ga i ne primjećujemo. Za mnoge organe u tijelu nismo ni svjesni da postoje dok nas ne zabole. Ne brinemo se o njihovom održavanju i zdravom životu dok se ne javi bol…

Moći disati bez aparata, jesti vlastitim zubima, piti bez cjevčice u nosu, po želji izaći u šetnju, uživati u suncu, zraku, moru, cvrkutu ptica i cvijeću, proljeću i zimi, kiši i vjetru… to su darovi. Tolike su ljepote koje nas svakodnevno zapljuskuju a da ih i ne primjećujemo..

Možemo proklinjati situaciju koja nas je zatekla, odbijati posluh institucijama koje obavljaju svoj posao, vrištati, ali ne možemo promijeniti situaciju. Ali njezinim prihvaćanjem nešto možemo naučiti. Možemo početi zapažati ljepotu života. Otkrivati koliko smo zapravo sretni. Sreća ne ovisi o vanjskim okolnostima, mirovnim ugovorima i sredstvima u banci. Sreća je stanje duha. Gledanje na život iz perspektive vječnosti. Sve je dar. Moći hodati je dar. Sloboda kretanja je dar. Dar je imati pitku vodu i svjež zrak, dar su ljudi koje susrećemo; ministar i policajac, pekar i ljekar, i smetlar…

Dar je sloboda vjeroispovijesti i savjesti, sloboda govora, mir u domovini… Moći ući u crkvu, sudjelovati na misi, ispovjediti se…

Dar je papa, biskup, svećenik, redovnik, redovnica…

Tek kada bez njih ostanemo, primijetimo da smo njima bili obdareni. Zahvaljujući smrti postajemo svjesni da je i život dar. Od najranije dobi su nas pitali, kad dobijemo neki dar: „Što se kaže?“

Žao mi je bezbožaca. Oni nemaju ni kome bi rekli hvala za ono lijepo što ga dožive. Molitva se izlijeva iz srca ispunjena preobiljem zahvalnosti. Molitva je otkriće kolikim smo darovima obasuti. Moguće je biti sretan i u karanteni. I u izolaciji. I na bolničkom krevetu. Ispunjen zahvalnošću. Moliti na svakom mjestu. Obitelj je mala Crkva. Kao nikada ranije barem ovaj Veliki tjedan možemo sa zahvalnošću proći kroz sve etape Kristove Pashe, njegova križnoga puta, iskustva napuštenosti od Boga, tereta grijeha, kozmičke osamljenosti, noći duše, poruga nezahvalnih, Golgote i smrti…

Uskrs je dar za vjernost i postojanost u nevoljama života. Isus je jamstvo Uskrsa kojemu idemo ususret.

Hvala, Isuse!

To kažimo!

fra Josip Blažević | Bitno.net