Što vjernik treba činiti kad se razboli? U ovom članku donosimo pet koraka koje bismo trebali učiniti da ozdravimo.

Kad nastupi bolest prvi je korak da se okrenemo Bogu i da ga zamolimo da nas ozdravi. U Knjizi Izlaska Bog progovara preko proroka Mojsija: “Ja sam Gospodin, koji dajem zdravlje” (Izl 15, 26). Neki bibličari te riječi prevode ovako: “Ja imam lijek za vas, ja sam vaš liječnik!” Bog poručuje svome narodu: Želim biti vaš liječnik. Mojsijeva sestra Mirjam ozdravila je od gube kad je Mojsije molio: “Bože, molim te ozdravi je”! (Br 12, 10-15). Tekst proroka Siraha govori koliko je važno utjecati se Bogu da otkloni bolest: “Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli, jer On zdravlje daje” (38, 9). U Novom zavjetu vidimo mnoge bolesnike kako dolaze Isusu i bivaju izliječeni. Ozdravljenjima, koja je Isus izvršio tijekom svoga kratkog javnog djelovanja, posvećena je otprilike trećina Evanđelja. Evanđelist Luka koji je po zanimanju bio liječnik piše o Isusu Liječniku. “O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga stavljao ruke i ozdravljao ih.” (Lk 4,40) Isus je došao izliječiti čitavoga čovjeka, dušu, duh i tijelo. On je također svojim učenicima naredio da nakon njega čine isto: “I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike” (Lk 9,2). Također, sakramenat bolesničkog pomazanja koji je ustanovio Isus znak je Božje posebne brige za sve koji pate od teških bolesti. Apostol Jakov u svojoj Poslanici sve nas potiče da “molimo jedni za druge da ozdravimo”. (v. 5,16) Prije nekoliko godina došao mi je čovjek koji je imao nepodnošljive bolove u leđima da se htio ubiti. Čak se počeo opraštati sa svojom rodbinom. Po molitvi u ime Isusovo je ozdravio. Bol u leđima mu je potpuno iščezla. Ne samo da je fizički ozdravio već se i obratio. Slava Isusu!

Ako ste se iskreno molili Bogu i još niste ozdravili, tada je potrebno učiniti sljedeći korak – darovati ili prikazati sv. misu za svoje zdravlje. Jer misa je mjesto gdje počinje naše zdravlje. Vidio sam mnoga ozdravljenja koja su se dogodila za vrijeme mise. Zapravo, svaki dio mise nas ozdravlja. Dok slušate Božju Riječ možete ozdraviti. To je slično kao da uzimate lijekove. U knjizi Mudrih Izreka stoji: “Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama. Ne gubi ih nikad iz očiju, pohrani ih usred srca svoga. Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu!” (4,20-2). Dok sam pod misom u Wiesbadenu u Njemačkoj na jednoj duhovnoj obnovi čitao Evanđelje, moje desno uho se najedanput zatvorilo. To je bio znak da Gospodin nekoga ozdravlja od bolesti ušiju. Nakon što sam završio čitati, upitao sam tko je ta osoba. U tom trenu jedna je gospođa izašla iz druge klupe, izvadila slušni aparat iz ušiju i rekla: “Ovo mi više ne treba. Jako dobro čujem.” Prošlo je puno godina od njezina ozdravljenja i još uvijek dobro čuje. Osobito je važno moliti za zdravlje za vrijeme sv. pričesti, dok Isus prolazi kroz grlo. Tada Gospodinovo Tijelo liječi naše tijelo. Ono je lijek besmrtnosti. (Ignacije Antiohijski). Kao što su bolesnici iz Evanđelja sa živom vjerom pristupali Isusu, tako i mi pristupajmo Gospodinu u Euharistiji sa živom vjerom da nas ozdravi.

Što činiti ako je bolest ostala, usprkos molitvi Gospodinu da nas ozdravi i nakon slavljenja mise za zdravlje? Važno je priznati svoje grijehe i pokajati se za njih. Grijeh je katkad uzrok mnogih bolesti. Mudri Sirah kaže ovako: “Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha očisti srce” (38,10). I dalje: “Sine moj, ako si griješio nemoj više, a za prijašnje grijehe moli oproštenje. Bježi od grijeha kao od zmije, jer ako se primakneš, ujest će te. Kao u lava zubi su njegovi; ljudima život oduzimaju” (Sir 21, 1-2). Bog traži da se okanimo grijeha i očistimo svoje srce od nepravde. Sv. Augustin kaže da je najveći bolesnik grešnik koji ustraje u grijehu. “Bolest je posljedica grijeha”, kaže veliki naučitelj Crkve sv. Toma Akvinski. Ako je bolest posljedica grijeha, onda je Isus Lijek za bolesti. Ne možemo očekivati da budemo zdravi i sretni a da živimo i ustrajemo u teškom grijehu. Sjećam se jednog čovjeka iz Mulheima (Njemačka). Za vrijeme priprave za misu rasplakao se kao maleno dijete. Bio je bolestan u duhu, duši i tijelu. Hodao je pomoću štaka. Iskreno se pokajao za grijehe. Nakon dugo godina ispovjedio se, i potpuno ozdravio. Štake je donio pred oltar i ovako je posvjedočio: “U ispovijedi sam susreo Isusa Krista – Liječnika.”

I nakon ispovijedi i kajanja bolest je ostala. Što činiti dalje? Koji je sljedeći korak? Oprostiti svima uvrede. U knjizi proroka Siraha piše: “Kako možeš od Gospoda tražiti ozdravljenje a gojiš mržnju prema drugome”. (v. 28,3). Oprosti da bi ozdravio. Dakle, riječ je o opraštanju svima koji su nas povrijedili. Na duhovnoj obnovi u Švicarskoj došao mi je bračni par koji nije mogao imati djece iako su liječnici kazali da su zdravi. Dok sam molio došla mi je je riječ “neopraštanje”. Snaha nije mogla oprostiti svojoj svekrvi. Jer im je svim silama htjela razoriti brak. Zamolio sam je da oprosti svojoj svekrvi, što je ona i učinila. Dok sam molio za nju pala je na zemlju. Jako se trzala i plakala. Bila je oslobođena po molitvi. Kad sam došao tamo sljedeće godine čekali su me s djetetom u naručju. Aleluja! Slava Isusu! Došao sam i dvije godine poslije. Već su imali dvoje djece. To je snaga opraštanja. Aleluja! Ne samo da je potrebno oprostiti drugima nego je potrebno oprostiti i sebi. Mnogi i nakon ispovijedi imaju s tim problema. Primjerice, opraštam sebi pobačaj, grijehe prije braka, gledanje pornografije, čitanje horoskopa, vračanje… Isto tako je ljekovito tražiti oprost od onoga koga sam povrijedio. Katkad je dovoljno samo reći: Žao mi je. Ako smo optuživali Boga za stanje u kojem se nalazimo, onda moramo oprostiti i Bogu. Jer Bog ništa nije kriv. Pravi krivac se sakrio. Treba ga pronaći. Isto je važno oprostiti svojim precima jer na taj način raskidamo negativne veze s njima i ozdravljamo.

Ako smo prošli ova četiri koraka, a bolest je i dalje ostala, onda trebamo ići liječniku. Jer Bog liječi i preko liječnika, lijekova, terapija, zahvata… Vidimo da je liječnik na petom mjestu, a mi obično isprevrćemo red stvari. Na prvo mjesto stavljamo ono što spada na zadnje. Tražimo liječnika, a onda se utječemo Bogu. I zato današnjim liječnicima nije lako. U Knjizi proroka Siraha čitamo: “Ali i liječniku mjesto daj, i njega je Gospod stvorio: nek nije daleko od tebe, jer je i on potreban” (38,12). Kad nas liječe, liječnici vrše volju Božju. Neki vjernici ne ozdrave jer ne žele ići liječniku po pomoć niti uzimati lijekove, već od Boga očekuju ozdravljenje ili od nekoga tko posjeduje dar ozdravljanja. Jednom je na duhovnu obnovu u Šurkovac došlo devet liječnika iz Splita. Bili su oduševljeni onim što su doživjeli. Na kraju sam molio za njih da im Bog udijeli dar ozdravljanja. Liječnici bi trebali koristiti svoje stečeno znanje, ali i moliti u ime Isusovo za svoje pacijente. Bilo bi sigurno više uspjeha.

Evo prošli smo svih ovih pet koraka, a nismo ozdravili. Kako možemo to protumačiti? Je li volja Božja da budemo bolesni? Zašto nismo ozdravili? Možda nam Gospodin želi dati nešto puno veće od ozdravljenja. Npr. poslije smrti život vječni. U raju su svi mladi i zdravi. Tamo neće biti bolesnika niti bolesti. Vrhunsko ozdravljenje se sastoji u tome da zaslužimo Božje kraljevstvo. Poznajem jednu obitelj kojima se razboljelo dijete. Svi su počeli moliti za zdravlje djeteta i dok su molili dijete je ozdravilo, ali i oni su također duhovno ozdravili. U bolesti je važno biti strpljiv i predati bolest Isusu. Poznajem ljude koji su zdravi, a očajni su i nesretni. S druge strane znam one koji su bolesni i opet su radosni i vedri. Treba znati da je duhovno zdravlje važnije od tjelesnoga. Svakako bolesnik u poniznoj molitvi može pitati Gospodina: “Molim te, reci mi, zašto sam bolestan?” R. Cantalamessa izjavljuje: “Božja se snaga također očituje u davanju sposobnosti, ponekad i radosti da nosimo svoj križ s Kristom, te tako nadoknadimo ono što nedostaje njegovim patnjama.” (usp. Kol 1,24) Svi mi poznajemo osobe koje su u bolesti ili nakon bolesti duhovno ojačale kao kršćani ili su se obratili. Kada se razbolimo posebno moramo biti blizu Krista.

Na kraju je važno reći da Bog ne šalje bolest, već zdravlje. Međutim Bog može dopustiti Sotoni da nam pošalje bolest radi većega dobra (kao u primjeru starozavjetnog Joba). Ako u bolesti ostanemo strpljivi, mirni, povezani s Bogom, tada ozdravljamo i pobjeđujemo Sotonu (primjer Joba). Ako pak u bolesti počnemo optuživati Boga, onda je Sotona pobijedio, i onda nam je teško ozdraviti. Kada smo bolesni, Sotonina se taktika sastoji u tome da stvori u nama psihozu koja će nas odvratiti od Boga i ispuniti gorčinom.

dr. fra Ivo Pavić, ofm

Izvor: www.zupa-surkovac.com