MisaFoto: IKA
Euharistijsko slavlje za pokoj duše svih poginulih u obrani Vukovara i hrvatske domovine u crkvi Svete Mati Slobode u Zagrebu u nedjelju 18. studenoga predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.

“Ovogodišnju molitvu i misno slavlje koje nas povezuje kao vjerničku zajednicu u jednu obitelj, živimo u posebnome ozračju, pomiješanosti snažnih osjećaja. No, takav je cijeli život. Ova je euharistija protkana radošću i zahvalom koju osjećamo kao lahor, nakon tolikih pitanja i poniženja Hrvatske i hrvatskoga naroda; ova je euharistija istodobno prožeta spomenom i sućuti, nakon dvadeset i jedne godine od stradanja, koja su se u osobne živote i u život našega naroda širila na različite načine tijekom dvaju desetljeća, ostavljajući ožiljke, tragove suza, ali i duboko pouzdanje u Boga pred koga donosimo sve naše pokojne i poginule u ratu protiv Hrvatske, s posebnim sjećanjem na Vukovar i Škabrnju”, rekao je uvodno biskup Šaško.

“I dok se, nakon događaja radosnoga Božjeg očitovanja, nakon kušnje koju smo morali nositi, u javnosti ponovno pokušava pronaći tumačenja prema vlastitim ukusima i ciljevima, dok se nastoji zaobići stvarnost vjere i molitve ili tu stvarnost ismijati i izvrgnuti ruglu, mi – poučeni hrvatskom patnjom, ponizno poštujući samozatajnost patnika – i dalje trebamo čuvati pouzdanje. Hrvatska ne može biti sretna bez istine o sebi samoj, a ta je istina duboko prožeta kršćanskom vjerom, bez obzira na osobne teškoće i brodolome pojedinaca”, istaknuo je biskup u homiliji te upozorio kako je čudno koliko se napora ulaže da se otkloni pogled, da se prešuti snaga vjere koja je nosila i nosi hrvatske žrtve i koja daje novu snagu cijelomu narodu. Istaknuo je da kao ni prije dvadeset godina, tako ni danas, čovjeku ne trebaju neki drugi prostori, neke druge riječi, osim crkve i molitve, osim drugoga čovjeka koji je možda do jučer izgledao kao nepoznat.

“Tada nisu dostatni politički programi, gospodarska obećanja o blagostanju, tada se povlače samozvani intelektualci koji se čuvaju na distanci, zaogrnuti neutralnošću, brižno pazeći da imaju neki svoj izgovor za svaku moguću situaciju; ne, tada trebaju svjedoci, ponizni u vjeri, da bi bili vjerodostojni”, rekao je biskup te istaknuo kako je to velika pouka svima nama. Još jedanput nam dana i povjerena, da ju nosimo novim naraštajima, istaknuo je biskup Šaško te podsjetio da samo oni koji su spremni trpjeti za istinu mogu stvarati vjerodostojne programe, mijenjati društvene okolnosti u pravednosti, prihvatiti i sami promjenu u životu, obratiti se, jer žele živjeti istinu.

Nadalje je posvjedočio kako je dan ranije prošao Vukovarskom ulicom, osvijetljenom svijećama. No, ustvrdio je, kako nažalost – i to puno govori – te su svijeće jedini spomenik u našemu gradu na žrtvu Vukovara. U tim trenucima u mislima je bio osobito s onima koji još ne znaju gdje su članovi njihovih obitelji i prijatelji. S onima koji vape za mjestom na kojemu bi se mogli pomoliti u posebnoj povezanosti s njima. U statistikama ih zovu nestalima, ali kao vjernik znam da su pronađeni, u Bogu pronađeni, u Bogu živi, rekao je biskup. Stoga je ohrabrio sve koji traže svoje riječima: “Ma kako bilo teško živjeti u tome traganju, kada se umorite, sjetite se da oni imaju najljepše mjesto, najsvečaniju dvoranu na ovoj zemlji, a to su srca hrvatskih i drugih vjernika, prostor osvijetljen molitvom i obogaćen koracima u procesiji prema vama koji tugujete. U toj su dvorani ruke koje su spustile svijeću, s ožiljcima ranjenika, s čežnjom logoraša; ruke djece koja vide svjetlo i znaju da je lijepo osvijetliti mrak”.

Istaknuo je kako je prolazeći osvijetljenom Vukovarskom ulicom molio i moli posebno za sve žene i djevojke koje su doživjele poniženje, izložene nasilju i grubosti.

“I njima kao vjernici trebamo reći i pokazati ne samo da se ne trebaju stidjeti, nego da budu ponosne, jer su bile izložene podnošenju najvećega zločina; da se ne boje prošlosti koju su zlostavljači htjeli zaprljati, obeščastiti, i da je njihovo tijelo u tim trenutcima njihove patnje za druge bila domovina Hrvatska koju izvanjsko nasilje ne može dohvatiti; njihovo je tijelo bilo Kristovo tijelo koje se predalo za život svijeta; njihovo je tijelo bilo hram koji čuva svetost života, svetost obitelji i pripadnost nebu”, istaknuo je biskup i izrekao im zahvalu i ohrabrenje riječima “Hvala vam, za tu žrtvu; za neizrecivu bol koju Bog preobražava u ljepotu Kristova trpljenja, u neizrecivu ljepotu. I znajte: više se trebamo stidjeti mi, kao pripadnici države koja to ne prepoznaje, koju nismo uredili tako da se poštuje svetost života i u njoj vaša veličina; nas treba obuzeti sram što ste vi sramite”.

Biskup je također posvijestio kako smo dionici svijeta “koji pokazuje iznimne pomake u znanosti i tehnologiji; vidimo i rast osjetljivosti za veće vrijednosti, ali istodobno nas uznemiruju nemiri i nepravde, ratovi, politički, gospodarski i kulturalni prevrati. Ruše se ideologije koje su izgledale nedodirljivima; poljuljane su sigurnosti. S političkih pozornica tako lako nestanu osobe koje su predstavljane kao velike; gubi se sjaj izmišljenih zemaljskih zvijezda”. Zapitavši što ostaje?” biskup je prokomentirao “možda neki pogled, događaj, doživljaj koji nas može vratiti k Bogu, k bitnome, da bismo – kako nam je rekao Isus – podigli glave, uspravili se. To smo doživjeli ovih dana, da bismo bili bolji ljudi, živjeli veću zauzetost za dobro, više se trudili za radost domovine”.

Prije mise krunicu pobjede predmolili su branitelji iz različitih brigada. Na misi je pjevao Mješoviti pjevački zbor župe Duha Svetoga i crkve Sveta Mati Slobode pod ravnanjem prof. crkvene glazbe Maruše Bartolić, uz orguljsku pratnju prof. Anite Kaić. (ika/bitno.net)