Ljudi iz svih krajeva Hrvatske uputili su se tijekom posljednja 24 sata u potresom pogođena područja. Među njima bila su i don Davor Klečina iz Drvara te don Boris Ljevak iz Bihaća koje je potres zatekao na ispomoći u blagoslovu kuća u Vrbovcu kraj Zagreba.

“Upravo smo bili u blagoslovu kuća kad smo osjetili potres. Baš je jako zatreslo i prva misao otišla mi je prema Zagrebu s obzirom na potres koji se dogodio u ožujku. Pokušao sam zvati roditelje, sestru i tetku koji tamo žive, ali bezuspješno”, rekao nam je u telefonskom razgovoru don Klečina.

Dodaje kako su tada na internetu vidjeli da je pogođeno područje oko Petrinje.

“Pojavljivale su se slike i vidjeli smo da su tamo strahovita razaranja. Odmah smo odlučili krenuti dolje jer imamo puno rodbine u tim krajevima, ja u Petrinji, dok majka i baka vlč. Borisa žive u Glini.”

Ističe da se u Sisku već počela stvarati velika kolona.

“Jedni su išli prema Petrinji, a drugi su napuštali grad. Stvorila se poprilična gužva i trebalo nam je jedno sat vremena da iz Siska dođemo do Petrinje.”

Putem su se neprestano čule sirene, prolazili su vatrogasci, policija i hitna pomoć. No unatoč gužvi i kaosu don Klečina kaže kako su ljudi bili prilično disciplinirani.

Kaos, ali bez panike

“Vidjelo se da su svi zabrinuti, ali ni u jednom trenutku nisam dobio dojam panike. Ljudi su bili strpljivi i kad bi, npr. došla kola hitne pomoći, vozila su se redovito sklanjala u stranu.”

U Petrinji su obišli naselje gdje većinom žive doseljenici iz Bosne i Hercegovine, kolokvijalno znano i kao “Mala Bosna”.

“Tu nije bilo većih oštećenja na kućama, tek pokoji dimnjak, ipak su to novije kuće. Naravno, unutra se sve protreslo, namještaj je popadao. Naši ljudi su bili zabrinuti, ali nije bilo teže ozljeđenih, značilo im je što smo ih posjetili.”

Centar Petrinje nudio je drugačiju sliku. Povijesni dio grada teško je stradao, no don Klečina ističe kako niti ovdje nije vladala panika.

“Policija je radila svoje, ekipe su raščišćavale, sve je lijepo funkcioniralo. Čak je i promet tekao redovito kroz grad, sve je zaista bilo pod kontrolom.”

Drvarski župnik reći će nam kako su tijekom puta vidjeli veliki broj porušenih i oštećenih crkvi, o čemu je naš portal već pisao.

“Na putu iz Petrinje za Glinu stali smo u Gori gdje se nalazi staro Svetište Majke Božje Gorske, Majke naših stradanja. Crkva je bila jako oštećena, zvonik se polomio, a prednji dio građevine urušio. To me baš ražalostilo jer znam da je ta crkva u Domovinskom ratu bila srušena do temelja. Prije nekoliko godina je obnovljena, a sada je opet nastradala.”

Svetište Majke Božje Gorske, majke naših stradanja

Svetište Majke Božje Gorske prije i poslije potresa/Foto: Sisačka biskupija, Davor Klečina

Glina je teško stradala, ali ju nitko nije spominjao

Iz gore su produžili za Glinu. Već je padala noć, a ovdje se primjetio i puno manji broj ljudi.

“Glina i okolna sela puno su pretrpjeli, a gotovo se nigdje nisu spominjali. Čak je i policije i spasioca ovdje bilo manje, tek su se ponegdje mogle vidjeti skupine mladića koji nešto rade, ali ni približno kao u Petrinji.”

Pri dolasku prvo su odlučili posjetiti majku i baku don Borisa.

“Kad smo ulazili u njihovu zgradu činilo nam se da nije pretrpjela neka oštećenja, no iznutra je bila snažno uzdrmana. OdvojilO se stubište, sve je popucalo, a stan u koji smo ušli bio je porušen. Cijela zgrada je iseljena i sumnjam da će se u njoj moći dalje živjeti. Tko zna koliko je takvih zgrada koje izvana izgledaju ok, a iznutra su uništene”, poručio je don Klečina, dodavši kako su majka i baka njegovog kolege bile dobro.

U Glini također ima dosta doseljenika iz Bosne i Hercegovine.

“Susreli smo se s nekoliko mojih bivših župljana iz Drvara. Ljudi su uglavnom na ulicama ili u kućama koje nisu oštećene”, govori, pa dodaje: “U toj nevolji nije ih napustila solidarnost, ako su nekome bili oštećeni stan ili kuća, odmah su ih primili na smještaj. U jednoj nas je kući tako bilo dvadesetak.”

Naravno, nije zakazala niti tradicionalna bosanska gostoljubivost.

“Kako je božićno vrijeme, ljudi su odmah pred nas iznosili hranu i piće.”

Drvarski župnik Davor Klečina (prvi desno) u posjetu ljudima u Glini i Petrinji

Čudo u Petrinji

Tu je saznao za priču 19-godišnjeg Ivana Matoševića, sina svog bivšeg župljanina, koji je u vrijeme potresa bio u centru Petrinje i čudom preživio.

“Dečko ima 19 godina i potres ga je zatekao dok je sjedio u autu u središtu grada. Zgrada do njega počela se urušavati i komadi cigle i betona pali su na njegov auto. On kaže kako je u tom trenutku instinktivno zgrabio krunicu s retrovizora i izletio iz vozila. Auto je gotovo u potpunosti smrskan, a on se izvukao bez ogrebotine. Cijelo vrijeme samo je Bogu zahvaljivao.”

Don Klečina tu je priču prvo podijelio na svom Facebook profilu gdje se javio i Ivan, potvrdivši što se dogodilo.

“Samo želim reći da je Davor u pravu. Da sam danas definitivno imao najviše razloga za zahvaliti dragom Bogu. Danas što sam doživio, ne bih volio da se itko našao u mojoj poziciji. Jednostavno strah i panika. Prvo što sam izvadio iz auta bila je krunica koja je visjela oko retrovizora u autu. Dragi Bog me spasio i zaštitio. I molim se da spasi i zaštiti sve vas i vaše bližnje. Hvala svima na podršci, sada budimo zajedno podrška svima.”

Snimku smrskanog auta ulovile su i kamere HTV-a/Foto: Davor Klečina